Doista,to je istina!Onaj tko ne može vjerovati,teškom će se mukom probijati kroz ovaj život,a o vječnom životu ne možemom ni govoriti!Ne znamšto savjetovati takvima.Nevjernom čovjeku se ne može pomoći.
Mi zamišljamo da je BOG neki teološki pojam,misao,prirodna sila ili nešto slično.
Dragi prijatelji,BOG je osoba I zaista postoji I ispunjava sav svemir.Ako nisam u miru s Bogom,I ako ne živim po njegovoj volji,;dakle,ako nisam njegovo dijete-tada živim izvan stvarnosti.A to je vrlo opasna stvar.
Budući da je Bog najveća stvarnost,čovjek ne može nekažnjeno proživjeti svoj život zanemarujući ga.Kad bih živio kao da Boga nema,kršeći sve njegove zapovijedi,tada bihzaista promašio stvarnost života.U tom slučaju ne bih se mogao uspješno nositi sa životom!
Pogledajte malo oko sebe.Ljudi jednostavno ne mogu pronaći izlaz iz svojih problema,čak I oni koji imaju novaca u izobilju.Unjihovim dušama vlada veliki nemir,privatni život im ne valja kao ni odnosi u obitelji.
“Kako bismo I mogli ugodno živjeti kada više ne možemo vjerovati!?”Bez vjere ne možemo živjeti dobrim životom!A kako je tek keda pomislimo na umiranje?Za sto godina neće biti ni jednoga od nas.Svi ćemo do tada morati umrijeti.
Ako ste sada pomislili:”Nema ničeg nakon smrti.Tada ćemo biti mrtvi I to je sve!”-predložio bih vam da dobro razmislite hoćete li vjerovati svom vlastitom umu ili Božjoj riječi,Bibliji.Kako ćete podnijeti smrt kad se suočite s činjenicom da neizostavno trebate poći s ovoga svijeta,I da od svega što ste mukotrpno sakupljali cijeli svoj život nećete moći ponijeti baš ništa?Morat ću se rastati od svega što sam volio,pa I od dragih ljudi-ništa I nikoga neću moći povesti sa sobom .Samo je jedna stvar koju čovjek nosi sa sobom u vječnost-njegova krivnja pred bogom.Zamislite ovo:ležite na samrti I odjednom vam dođe misao:”Idem I moram sve ostaviti-samo moji grijesi I prekršaji,još iz djetinjstva ,idu samnom pred lice svetog I pravednog Boga!”Kako ćemo doći spremni na sud Božji bez vjere u onoga koji opravdava grešnike?Ne zaboravite da ćemo jednoga dana svi stajati pred njime!Gospodin Isus, koji je inače tako milosrdan,reče jednom prilikom:”Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo”-iako se ja bojim takvih ljudi,Isus kaže za njih:oni su sitna riba!”Ne bojte se takvih,”reče,”već se bojte onoga koji može I dušu I tijelo pogubiti u paklu.”I neka vas zbog tih Isusovih podilaze žmarci,to je stvarnost koja se ne da izbjeći.
Božja riječ naučava:”Bog želi da se svi ljudi spase I dođu do spoznanja istine.”Zato mi govorimo o nužnosti vjerovanja, jer je Bog ljudima pokazao način kako čavjek može blagoslovljeno živjeti I blaženo umrijeti.Kako bismo mogli izići na kraj s našim životima kad ne bi mogli vjerovati?Kako otići s ovog svijeta ako više ne vjerujemo?Kako stati nespreman pred vječnog Boga?
Naša prirodna sredina je Bog.koji je stvorio nebo I zemlju,pa I nas.”Sav život iz tebe struji!”Čovjek današnjice daje sve svojoj duši:zabavu,putovanja najbolja jela,dobra vina –sve,a ipak ništa,ipak se duša otima I govori:”Jan e želim te stvari!Želim u ssvoju prirodnu sredinu,želim mir sBogom!”Nemojte biti okrutni sami sa sobom!Naše srce vrišti u nama tako dugo dok ne pronađe mir u živome Bogu!
Kako bi vi mogli biti zadovoljni u životu kad više ne vjerujete?Na to vam mogu samo reći da nikada nećete biti zadovoljni ako ne povjerujete:ni u životu,ni u smrti-ni u vječnosti!
Možda ćete reći kako izgleda da većini ljudi ipak dobro ide.Po mom mišljenju vrijeme će pokazati dali ste bili u pravu…..
(Wilhelm Busch:”Isus naša sudbina”)
Post je objavljen 20.04.2006. u 13:33 sati.