Marketing
U vrijeme kada sam čitao Karla Maya, Julesa Vernea i Zane Graya, a već mi je bilo jasno da ću se jednoga dana oženiti, razmišljao sam tko bi mogla biti moja buduća supruga: Indijanka s perjanicom, kosooka Kineskinja, Tahićanka s cvjetnim vijencem oko bokova ili kao ugljen crna Crnkinja.
S dvadeset smo bili hipiji i skitali Evropom, a na Jadran su počeli masovno dolaziti turisti, pa sam ozbiljno razmišljao što bi mi bio najbolji izbor: razularena Švabica, oslobođena Šveđanka ili vatrena Španjolka.
S trideset sam bio u dilemi: da li odabrati ženu iz iste ili druge, posve drukčije profesije? Da li tražiti suprugu koja želi biti domaćica ili onu kojoj je profesionalna karijera životni cilj?
Sa četrdeset sam oženio jednu iz susjednog kvarta.
Nije prošlo dugo, a već sam upao u ljubavnu vezu s djevojkom iz ureda.
Njih dvije su saznale jedna za drugu i ostao sam sam.
Sad ima jedna udovica na istom stubištu u zgradi u kojoj stanujem, dva kata više, svaki puta se značajno odmjerimo kada se susretnemo, ali se ne mogu odlučiti da joj priđem jer na mom katu, tik do moga stana, živi jedna druga i bilo bi vrlo pogodno da jednoga dana naprosto probušimo vrata na zidu koji nas dijeli.
Post je objavljen 20.04.2006. u 11:50 sati.