Svaki čovjek ima nekakvu vjeru.,svaki čovjek u nešto vjeruje,samo je pitanje da li je to prava, spasonosna vjera.Ljudi današnjice kažu:”Glavno je u nešto vjerovati!”A to nešto glasi:”Ja vjerujem u prirodu!”-“Vjerujem u sudbinu!”-“A ja u providnost!”-“Ja vjerujem u znanost!”-“A ja vjerujem u sebe!”
Dragi moji prijatelji,to nije ništa.Osnovna stvar je imati pravu vjeru,vjeru koja daje mir-mir s Bogom i mir usrcu.Potrebno je imati takvu vjeru koja spašava od pakla,što mogu osjetiti već u ovome životu jer mi je donijela novi život.Ako to nije takva vjera,onda je bezvrijedna.
Nekad su mnogi ljudi vjerovali u Njemačku ,konačnu pobjedu i Hitlera.Što je nastalo od svega toga!?Ne čini li vam se da postoji i kriva vjera?Ako netko želi primiti Božje spasenje,mora imati pravu vjeru!Prava je jedino vjera u ISUSA,sina živoga Boga.Vjera u Isusa KRISTA!Ne u osnivača religije,takvih ima koliko hoćete,već u Isusa Krista,sina živoga Boga.
U Bibliji je zapisana jedna prekrasna pripovijest koja savršeno pokazuje što je ustvari spasonosna vjera !Da bi dobro razumjeli priću,pokušajte se u mislima vratiti dvije tisuće godina unatrag,u grad Jeruzalem.Od gratskih vratiju vodi put prema brdu koje se na hebrejskom zove Golgota”Lubanjsko mjesto”.Pogledajte rimske vojnike koji bacaju kocku za odjeću osuđenika!Priđimo im bliže.Na srednjem od tri križa visi Sin Božji.Prikovan čavlima!Lice mu krvavo od trnove krune čije mu se bodlje zabiše duboko u kožu.To Bog visi na križu.Desno I lijevo od njega visi po jedan ubojica.Odjednom se smrači.Približila se smrt.Jedan od dvojice razbojnika koji bijahu razapeti s njim iznenada počne vikati:”Hej,ti u sredini.!Rekao si da si Sin Božji .Ako nisi lažac,tada siđi s križa I pomozi mi!”Lako je razumjeti njegovu reakciju.U smrtnome strahu čovjek kaže stvari koje inače nikada ne bi rekao.Tada se oglasi I drugi razbojnik.Okrenuvši se svom prijatelju I ukori ga riječima:”Zar se još uvijek ne bojiš Boga!”
Tako to uvijek počinje-priznanjem da je Bog svet I da čovjek zaslužuje njegovu osudu koja je strašna.I danas bi trebalo vikati ulicama naših gradova:”Zar se još uvijek ne bojite Boga?”Trebalo bi ući u tvornice I urede,gdje ljudi preko “leševa”svojih suparnika zarađuju novac,I urlati:Još uvijek se ne bojite Boga!?”Mladim ljudima koji žive u bludu reći:Još uvijek se ne bojite Boga!?”Pa što vi mislite?Jeste li slijepi?”Tako sve počinje.Prvo je potrebno spoznati da je Bog svet I strašan prema grijehu!”Mi smo ovdje po pravdi,jer primamo zasluženu plaću za svoja djela”,nastavi dalje razbojnik.I to je drugi korak koji vodi k spasonosnoj vjeri:razbojnik je priznao svoju grešnost.Sretah mnoge ljude koji mi rekoše:”Ja ne mogu vjerovati!”Pitah ih:”Jeste li već priznali Bogu da ste grešni?”-“Ne,ja činim pravo I Boga se ne bojim.”-Na to im uvijek odgovarah:”Nećete doći do spoznaje tako dugo dok se ovako zavaravate!Sreo sam čovjeka koji mi, također,reče:”Činim pravo I ne bojim se Boga”.”Čestitam!”rekoh mu.”Ja to, na žalost ne mogu reći za sebe.Ima mnogo toga u mome životu što ne valja.”Odgovori mi:”Naravno,ako gledate na sitnice!””O,da,”rekoh ja na to,”Bog gleda I na sitnice!Nemojte zavaravati sami sebe da to nije tako!”
Do prave,spasonosne vjere,doći ćete tek kada grijeh nazovete njegovim pravim imenom;kad svoje seksualne avanture prije braka nazovete bludom;kad vanbračne odnose nazovete preljubom;kad lažne nazivate snalažljivošću;kad više nećete opravdavati svoju sebičnost već priznati da ste sam svoj Bog-a to je idolopoklonstvo.I to je druga stvar koja ne vodi k spasonosnoj vjeri:kad svoje grijehe konačno nazovem pravim imenom,stanem pred Boga I kažem mu:”Gospodine, zaslužio sam tvoju osudu!”Nevjerojatno je kako današnji čovjek uvjerava sam sebe:”Sve je u redu!”Budite sigurni,Bog će nam jednom strgnuti maske s lica!Ukorivši svog prijatelja ,razbojnik se obrati Isusu:”Ti nisi počinio nikakvu nepravdu.Zašto visiš ovdje s nama?”-Utom trenutku shvati:”Pa on visi tu zbog mene!On odnosi moju krivnju!”Shvativši to,osta mu jedino zamoliti Isusa:”Gospodine, sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo!”To je treći korak:razbojnik povjerova da ga Isus može spasiti zauvijek,jer umrije umjesto svih nas.Na njegovu vjeru Isus odgovori:”Zaista,kažem ti,danas ćeš biti samnom u raju!”To je spasonosna vjera:postati svjestan Božje svetosti,priznati da sam izgubljen I prihvatiti Isusa,koji je umro na križu za moje grijehe,kao JEDINI PUT spasenja.Bez te vjere vaš život neće nikad biti istinki život!S tom ćete vjerom steći život duhovnog izobilja.
Neki mi predbaciše moju jednostranost.Moj odgovor na to je:”Oprostite,ali postoji samo taj način,samo taj put.Samo s takvom vjerom mogu smisleno I sretno živjeti,I bez straha umrijeti,oslobođen Suda Božjega.Prava je vjera doći pred Boga kao grešnik I zamoliti ga za oprost grijeha.Jasno,neizostavno moram vjerovati da je njegova sveta krv prolivena I za moje grijehe;vjerovati da je Isus I za mene umro!”
Hto bih da nikada ne zaboravite rečenicu:”Isus je umro za mene!”Jutrom dok ustajete iz svoje postelje neka odjekuje u vašim mislima:”Isus je umro za mene!”Na vašem radnom mjestu,u nevoljama,neka vam ispunja misli:”Isus je umro za mene!”Tada će vam Bog darovati svoju milost,shvatit ćete da je Isus zaista umro za vas te stoga I vi možete biti Božja djeca.U trenutku kada to shvatite već ste neopazice zakoračili u njegovo kraljevstvo!Isus je rekao:”Ja sam vrata.Tko uđe kroz mene bit će spašen.”
(Wilhelm Busch,”Isus naša sudbina”)
Post je objavljen 20.04.2006. u 11:45 sati.