Jos se sjecam kako je sve pocelo. Isla sam tada u drugi srednje. Od rodaka sam dobila kazetu od jedne meni nepoznate grupe: Pearl Jam. Bio je to njihov prvi album Ten. Cisto iz znatizelje sam ga poslusala. Meni je u tom trenutku takva muzika bila potpuno strana. Prije toga sam slusala sve i svasta: preko New Kids on the Block (nevjerojatno mi je da sam ja ikad bila fan jednog boybanda, makar sam tada imala tek 13 godina!) i Guns 'n' Roses pa do nekakvih dance grupa. O alternativnoj muzici nisam znala nista, niti me je ona zanimala.
A onda sam poslusala Ten. Prvi put, drugi put, i jos puno puno puta. Album mi se sve vise svidao, sve vise me osvajao. Iznenada mi se alternativna muzika ucinila jako privlacna i zeljela sam poslusati sto je moguce vise drugih bandova i albuma. Bila sam zeljna znanja o ovom za mene totalno nepoznatom glazbenom usmjerenju. Prekrizila sam svoju bezveznu muzicku proslost i pocela nabavljati raznorazne kazete raznoraznih bandova. Pearl Jam je bio pocetak svega.
Pearl Jam je promijenio moj zivot, moj nacin razmisljanja, nacin odijevanja, mjesta izlazenja, ciljeve u zivotu, ljude s kojima sam se druzila, promijenio je sve. Iako je od tada proslo vec mnogo godina i ja vise nisam toliko zaludena muzikom kao u ta dobra stara vremena, znam da me je Pearl Jam zauvijek promijenio. Da mi rodak taj dan nije dao Ten, tko zna kakva bi osoba ja danas bila. Mislim da sam se razvila u ovakvu osobu kakva jesam velikim dijelom zahvaljujuci Pearl Jamu. I upravo zbog toga ce Pearl Jam uvijek imati posebno mjesto u mom srcu, pa cak i kad budem imala 60 godina.
U studenom 1996. mi se ostvario jedan zivotni san. Isla sam na koncert Pearl Jama. Kad sam tek cula da ce imati koncert u Budimpesti, nisam mogla vjerovati svojim usima. Pa to je blizu! Moja najdraza grupa i najveci zivotni san (vidjeti ih uzivo) vise nisu bili tako nedostizni. Ipak, sve se cinilo toliko nestvarno. Tih 2 sata koliko je sve otprilike trajalo cinilo se kao san. Skakanje, plesanje, vikanje, pjevanje, guranje, plakanje od srece, totalni zanos.... Mislila sam da cu se onesvijestiti od srece. Bio je to jedan od najljepsih dana u mom zivotu. Mozda cak i najljepsi. Jos danima nakon koncerta sam hodala ulicama gledajuci prolaznike i sazalijevajuci ih da nisu bili na koncertu. Stalno sam mislila u sebi: "Nemate vi pojma sto ste propustili! Vi tu hodate kao da se nista nije dogodilo, a propustili ste najbolju stvar koja vam se ikad u zivotu mogla dogoditi!"
Odredene stvari je najbolje dozivjeti u mladim danima. Osjecaji su ti tada na vrhuncu. Takvu ekstazu, ushicenje, entuzijazam koje sam tada osjecala vise nikad necu moci osjecati. Jos i sad se najezim kad mislim o tom danu. Ovo iskustvo ne bi za sve pare na svijetu htjela izbrisati iz sjecanja. Zelim svim ljudima da barem jedanput u zivotu dozive nesto tako intenzivno. Savrsen je to osjecaj.
Nakon ovoga sam bila na jos jednom koncertu Pearl Jama. 2000. u Ljubljani. To je isto bio savrsen koncert. Ne moze se naravno mjeriti s tim prvim putem, ali ipak, zelim ici na koncert Pearl Jama kad god mi se za to pruzi prilika. Nakon tragicnog dogadaja na danskom festivalu Roskilde gdje je za vrijeme njihovog koncerta poginulo 9 ljudi, nisu se vise nikako pojavili u Evropi. Vec skoro 6 godina.
A onda prije par dana smo doma slusali radio i meni se ucinilo da cujem glas Eddie Veddera. Ja taj glas mogu prepoznati bilo gdje i bilo kad, danju i nocu, nikad se ne prevarim. Pojacala sam radio i bila sam naravno u pravu: bio je to novi single Pearl Jama. Na radiju su jos rekli da ce uskoro izdati novi album i da ce ovo ljeto vjerojatno imati evropsku turneju. Ja sam se zapanjila, takvo nesto stvarno nisam ocekivala. Jucer su se potvrdile sve glasine: na Internetu i na teletekstu su objavili da ce Pearl Jam 29.8. imati koncert u Nizozemskoj. U Arnhemu. Dosta daleko od Rotterdama, ali koga boli briga. Ja definitivno idem! 28.4. se pocinju prodavati karte i ja ih se odmah moram domoci!
Vijest o koncertu je u meduvremenu objavljena i u novinama. Jutros u metrou listam besplatne novine i iznenada ugledam sliku Eddie Veddera. Iznenada sam pocela biti jako nervozna, obuzelo me neko uzbudenje, ali pozitivno. Cini se da mi jos i sad, iako je od tog prvog legendarnog koncerta proslo skoro 10 godina, Pearl Jam jos uvijek jako puno znaci. Jedva cekam ici na koncert! Bit ce to ponovo savrseno iskustvo, znam to vec unaprijed. Pearl Jam nije tek tako neki band, to je ipak band koji mi je promijenio zivot.
Post je objavljen 20.04.2006. u 14:19 sati.