Ovo je trebalo bit objavljeno jučer jer je pisano jučer navečer al...
Umoran sam. Boli me glava, grlo, zeza me vrijeme. Živi primjer Jeremije. A prije 9 godina nisam bil u tak lošem stanju. Istina je da je bilo bolje vrijeme al ja sam bil 9 godina mlađi. I zakonita je bila 9 godina mlađa. Dan prije je padal snijeg. Dan poslje je pomalo kišilo. A taj 19. travanj bio je prekrasan. Bilje u cvatu, sunčeko sija, jednom riječju savršen dan za ulazak u brak. Prvo smo bili na gornjem gradu u viječnici (mene i kuma vozil je frend, i prema gore i prema dole smo slušali Joplinicu; kad smo išli prema crkvi smo zvali komade da idu s nama hehe) a onda smo otišli u crkvu. U toj crkvi nam je svećenik između ostalog rekel da nebu uvijek sve bajno i krasno i cvijeće nego da bu došlo doba kad bu teško i kad nebu cvijeća nego trnje. Tu sam opet umro od smjeha (i u vjećnici sam se smijal koječemu) i rekel sam zakonitoj da smo sad u Trnju a da idemo na Kajzericu :). Na večeri je bilo super, bend su bili tamburaši sa pjevačicom (trnjani koje smo našli na gaži u Samoboru) i svirali su jako dobro pjesme od slavonskih preko starogradskih do dalmatinskih. Klopa je bila mrak, jedino su nam u pomoć servirali samo janjca a nije nam se dalo ić tražit odojka tak da nam je kasnije vajngulaš pasal ko nikad :)
Uglavnom, bilo je krasno al ne ponovilo se :))
Danas smo išli u Kiku, ima svačeg al su pomalo skupi. Da ne ispadne da nije niš dobila za obljetnicu kupili smo ormarić ladičar. Voli ona prirodno drvo tak da je nelakiran. I tak sam se danas ovakav nikakav cijelo popodne zaje***** sa ormarom (manje) i ladicama (više). I obečal sam sam sebi a i njoj da više nikad nebumo kupili nikaj kaj ima više od dve ladice...
Ovih dana dođem na blog, otvorim blogove koje čitam, pročitam desetak, komentiram dva-tri (ak radi komentiranje...) i zagasim kantu. Il nemam vremena je nekaj moram delat, il nemam snage čitat. Sad idem spat, a sutra(zapravo danas) vas čitam.. I vi mene :)
Post je objavljen 20.04.2006. u 11:09 sati.