Marketing
Jednog dana Hasanu Basriju dodje neki covjek i , drhteci poput ptice slomljenoga krila, rece:
- O, covjece kojeg slijede na putu vjere! Imam jednu kcer koja je zbog danonocnog placa oslijepila. Sta da radim?
Sejh se zabrinu i rece:
- Odvedi me njoj!
Covjek ga uze i odvede, pa kad stigose kuci, zatekose djevojku kako, sva u asku, vrelim suzama natapa zemlju. Hasan Basri je ljubazno upita:
- O, djevojko! Zasto places? Izgubila si oci, reci nam brigu , pa da ti budemo lijek!
Tanke usne devojke se u luku zategose i ona rece:
- Dva su razloga zbog cega sam placuci oslijepila: Ako ce ovo oko sutra moci videti Gospodarevu lepotu, neka je onda hiljadu ociju zrtva tome! Moje oci onda nemaju nikakvu vrijednost. Kao drugo: Ako ove oci nisu dostojne gledanja voljenog Gospodara, zasto onda da ih nosim u glavi? Onda je mnogo bolje da takvo oko ostane slijepo!
Kada cu ove rijeci, vleikog sejha obuze groznica:
- Ah, ah! Mi dodjosmo ovdje u svojstvu savetovdavca i lijecnika, kad ono istinski lijecnik bijase ovdje... Onaj koji zeli svjetlost svojoj dusi neka dodje ovdje!
Da, na kojem god mjestu iz oblaka milosti padne milost, tu se pojavi zelenilo. Koje god oko zaplace radi Allaha, ono dostize srecu… Sve dok oblak ne zaplace, kako ce se cvijet nasmijati?
Post je objavljen 19.04.2006. u 23:32 sati.