«Nesto sto je osobito zasluzuje da se o tome govori, da bude zamijeceno. To je nesto izvanredno. Novo. Zanimljivo. To je plava krava. Dosadno je pak nevidljivo. Dosadno je smedja krava. Post-potrosacki potrosac potrosio je sve sto je mogao. » - predstavljanje je knjige seth godina «Plava krava - Preporodite svoj posao, budite osobiti» na hrvatskim portalima.
zapadom pak cirkulira originalni naslov – «Purple Cow: Transform Your Business by Being Remarkable» pa jos dugo, dugo u glavi odzvanja ono transform, transform, transform...
no ne bih ja pisala recenzije jednom marketing guruu; zelim naprotiv skrenuti paznju na nesto sto u vezi plave krave, cini mi se, ipak ostaje neprimjeceno.
uglavnom, prica o plavoj kravi pocinje voznjom tamo negdje i kravom. obicnom smedjom kravom. ne vidjate li krave svaki dan, u pocetku vam i ona privuce paznju; no nakon sto vidite dvije, pet,... dvadeset smedjih krava, postaju dosadne. ugledate li plavu kravu..e, to je vec nesto drugo. plava krava privlaci vam pozornost svojom razlicitoscu.
za neupucene, jedan od temelja tog dijela marketinga jest diferencijacija; razlucivanje svog branda (robne marke) od ostalih proizvoda/usluga koristeci pritom razlicite pristupe, nacine, a i sredstva. opcenito, rijec je o jednoj zanimljivoj psiholoskoj igri macke i misa u kojoj je, prije ili kasnije, potonjem osiguran kraci kraj. jos krace, jedan od ciljeva marketinga je odredjenom proizvodu ili brandu dati osobnost – personificirati ga i kroz fiktivnu pricu poistovjetiti s krajnjim potrosacem. slozit ce te se da nam tih prica puni kuferi. nazalost, ja im kraja ne vidim. napretkom na tehnoloskom polju i daljnjom globalizacijom trzista zivotni vijek prozivoda skracivat ce se sve vise a poplava prica i izmisljenih osobnosti nam ne ginu.
mene zanima, koliko je drustvo ili bar pojedini mu dijelovi spremno za sve te osobnosti. sudec po stanju danas, rekla bih da se vec gusi.
prica se vec dugo o duhovno siromasnom potrosacu konzumeristickog drustva. no najcesce ih mozemo cuti u kontekstu - radi izobilja i same ponude, on vise ne zna sto bi i kuda bi. (seth godin to u knjizi tumaci i manjkom vremena za slobodni odabir.) slozit cu se i dodati – bombardiran pricama o fiktivnim identitetima, on gubi svoj. uz krave svih boja i mirisa, njegovo ja se trosi i biva potrosenim bas kao rijeci sex, zena, zenstvenost, muskarac, covjek... rijeci se koristenjem habaju; postajemo njima zasiceni, postajemo njihove zrtve. dolazimo u situaciju kad svi o njima pricaju, ali gotovo nitko vise uistinu ne mari. izgleda mi, nesto jako slicno se desava i sa politikom u 'rvata.
potrosna je roba ta svakodnevnica.
vracam se jos malo osobnosti; neobicnoj plavoj kravi i nacinu na koji (po meni) prosjecan moderan pojedinac istom danas postaje. cini mi se, identitet i osobnost vise nije slobodna opcija u svim situacijama i svim kontekstima. pojedinac je drustvom i normama odredjen do te mjere da gotovo mozemo govoriti o gereralizaciji te reci - da, masovna smo pojava. a cinjenica jest da smo unikati; ne samo zbog jedinstvenog otiska prstiju i gena, vec najvise - duha.. «ono nesto», rekli bi. cinjenica jest da se vecina ljudi zeli osjecati ili biti na neki nacin posebnima a opet imati atribute po kojima moze pripadati nekoj zajednici, pokretu - grupi sa kojom se moze poistovjetiti. i sve bi to bilo u redu da svijet ne postaje jedno globalno selo u kojem se granice postojecih komuna prebrzo sire pa dolazi do rasta potrebe za stvaranjem novih. zahvaljujuci sposobnostima uspjesnih poslovnih ljudi da prepoznaju «priliku», svaka novoformirana zajednica kroz price o neobicnim kravama postane zacas i novi, takozvani niche market, sto se opet prebrzo siri da bi pojedincu pomogao oko stvaranja indentiteta. (dok kazes keks, vec si smedja krava) mislim, ideniteta na kojeg smo (barem ja) navikli - osobna prepoznatljivost i dozivljaj sebe u jednom duhovnom smislu.
naime, misljenja sam da price o kravama dovode do stvaranja novih ideologija, psihologija i filozofija modernog doba temeljenih na nacelu - covjek, to nisam vise ja, vec moje tijelo; sto odgovara vecni marketing strategija: mjenjamo ambalazu, ne nuzno i proizvod. mjenjamo je brzo i konstantno. dodatne vrijednosti: extra kolicina, prakticnost pakiranja, nova aroma, i sl. pricamo novu laz. da stvar bude gora, tijelom (ambalazom) laz prezentiramo i prodajemo. sto je na cijeni? tijelo. graditi osobnost kroz njega i ima nekog smisla, zar ne? pa hajde, kad vec ne znamo tko smo, okusajmo se u dizajnu. istrazimo i spoznajmo barem ambalazu svoga ja.
dakle, imamo prozivod – tijelo. tetovaze, piercing (posebno genitalija), korekcije,... dodju nam kao branding, stvaranje osobnosti. (jelte, svaki onaj leptiric iscrtan na ramenu je unikatan i poseban; predstavlja nas. vise nismo obicni) dodatne vrijednosti – bol (moralna odgovornost?; nekad smo imali revolucije, zar ne?) i seksualnost . i jedno i drugo ucestale su teme razgovora; oboje podnosimo sve teze i cini nam se da ne postoji nista drugo na ovom svijetu - svijetu u kojem zelimo imati samo svoje mjesto pod suncem. pa makar zbog njeg bili iscrtani, izbuseni, probuseni... rekonstruirani. nacin prezentiranja nasih tijela, postaje nasom diferencijacijom; sredstvom samodokazivanja, uzitka i kontrole nad sobom. i sto ga vise «popravljamo», vrijednost mu vise raste.
sve se gotovo savrseno uklapa u godinovu pricu o «plavoj kravi ». uistinu, zelite li biti zamjeceni, morate se izdvajati iz mase; biti osobiti. ne nuzno najbolji, vec se isticati. stalno. jer ponavljanjem, i plava krava moze dosaditi; postati obicna smedja. i mozda je to razlog sto danas vise paznje moze privuci nova frizura ili jedna probusena bradavica no starcic u izlizanoj kosulji koji, eto, samo sto nije otkrio lijek protiv ne-znam-cega. on jest izvanredan, mozda i najbolji, ali se nicim ne istice. tko je od njih dvoje uistinu rijetka «plava krava» a tko samo jos jedna plava krava vise, prosudite sami.
da zakljucim: fizicko «ja» pridonosi slici ali identitet svakako nije materijalan i ne moze ga se kategorizirati. sve pomodnije fizicke manifestacije potvrda su mi o nedostataku identiteta i spoznaje tko smo.
sudec po stanju danas, usudjujem se reci - post potrosacko drustvo u cjelini isto je drustvu kamenog doba; samo je scenografija i kostimografija drugacija. jelte, da bi drustvo kao cjelina evoluiralo, mora evoluirati jedna kriticna masa pojedinaca unutar tog istog drustva. kriticna masa se, karakteristicno za evoluciju, polako dogadja.
kriticna masa bez identiteta.
Post je objavljen 19.04.2006. u 22:41 sati.