Pregled posta

Holstein - frizijsko govedo

Od Europe do Amerike i nazad!

Naselivši deltu Rhine prije otprilike 2.000 godina preci Nizozemaca (Batavinci i Frizijci) nisu ni slutili da će njihova crna i bijela goveda koja su doveli sa sobom dati potomstvo koje će osvojiti cijeli svijet. Njihov cilj u ono vrijeme bio je uzgojiti i odabirati životinje koje će najbolje iskorištavati postojeće zemljišne resurse i davati najviše mlijeka. Te su životinje kasnije genetski evoluirale u crno-bijelu frizijsku pasminu (Friesian).
Prva frizijska krava koja je uvezena u Ameriku 1852. godine bila je toliko dobra da je isti uzgajač u slijedećih 10 godina još u tri navrata uvezao po nekoliko životinja. Ubrzo su mu se priključili i mnogi drugi uzgajači te su do 1880. godine, kada je zbog bolesti krava u Europi uvoz prekinut, uvezli 8.800 krava. Te su krave poslužile kao baza za stvaranje najbrojnije i najmlječnije pasmine goveda na svijetu.
Američki su se uzgajači crno-bijele pasmine počeli organizirati u uzgojne udruge koje su 1885. ujedinjene u Američki Holstein-Friesian Savez. Taj je Savez promijenio ime 1994. godine pa se danas zove Američki Holstein Savez (Holstein Association of America). Dobro osmišljenim uzgojnim programom i oštrom selekcijom američki su uzgajači stvorili najmlječniju pasminu na svijetu.
U kasnim 1960-im Holstein Asocijacija počela je raditi zajedno sa znanstveno¬istraživačkim institucijama i centrima za UO na genetskom poboljšanju pasmine. Ta je suradnja bila izrazito plodna pa je stvoreni genetski materijal bio daleko bolji od bilo koje druge mliječne pasmine, što je rezultiralo značajnim izvozom (žive životinje i smrznuta sperma) i ekspanzijom po cijelom svijetu. Između ostalog, sjeme američkih Holstein bikova izvozilo se i u Nizozemsku odakle je pasmina i potekla. Danas pasminu nazivamo Holstein-Friesian (HF), a možemo je naći u gotovo svim zemljama na svih šest kontinenata.

Jedna krava može prehraniti 200 ljudi!?

Holstein-Friesian krave danas su izložene vrlo brzim genetskim promjenama. Nove tehnologije, vrlo promjenljive potrošačke preferencije i relativno nizak profit tjeraju farmere na veću efikasnost u proizvodnji mlijeka, koja se danas ni po čemu ne razlikuje od ostalih industrija. Ostvareni godišnji genetski trend u posljednjih 20-ak godina iznosio je u SAD-u 60-100 kg mlijeka, 3,5 kg mliječne masti i oko 3 kg mliječnih proteina. Prosječna proizvodnja mlijeka u vodećim zemljama iznosi oko 10.000 kg po kravi godišnje (SAD, Kanada, Izrael). Uzgojni programi u navedene tri vodeće zemlje razlikuju se od uzgojnih programa u Europi. Kako se iz tablice vidi europski uzgoji imaju znatno viši postotak mliječne masti i proteina, ali zato znatno nižu količinu mlijeka. U tablici nije navedena populacija od 2.000.0000 frizijskih krava u Novom Zelandu zbog potpuno različitog managementa. Krave u Novom Zelandu borave 365 dana (noću i danju) na otvorenom, a jedu samo travu (pašu i sjenažu) i ponegdje kukuruznu silažu. Zbog toga je prosječna proizvodnja mlijeka po kravi znatno niža nego u ostalim uzgojima (iznosi oko 5.300 kg sa 4.5% masti i 3.65% proteina). Osim frizijskih krava u Novom Zelandu uzgajaju se i Jersev i Guernsev krave, a oko 30% populacije čine križane krave (Friesian x Jersev).



U SAD-u danas postoje brojne farme koje ostvaruju u prosjeku više od 15.000 kg mlijeka po kravi godišnje. Rekordnu proizvodnju zabilježila je krava Muranda Oscar Lucinda-ET, iz države Wisconsin, koja je 1997. godine u 365 dana proizvela 31.000 kg mlijeka, što bi uz sadašnju godišnju potrošnju mlijeka po stanovniku u Hrvatskoj bilo dovoljno za oko 200 ljudi.

dr.sc. Marijan Posavi


Post je objavljen 19.04.2006. u 22:12 sati.