Dakle, to je to. Dogodilo se.
Mislim, nije bilo baš neočekivano ali eto... Upravo svira REM, ja sam u nekakvom, takoreći ku***, nemate pojma kako sam sjebana. Ovih dana sam dosegla sam vrhunac svoje propasti. Totalno sam sjebala sve. Ocjene su mi totalna katastrofa, ja sam kriva za to, ja i moja glupa lijenost. Ne mogu si pomoći, jednostavno sam takva. A i u odnosima sa ODREĐENIM ljudima sam si nekako sjebala sve, ako razumijete što hoću reći.
Moji su me na neki način ograničili tako da s pisanjem bloga prestajem... Zapravo NE!!! Ne prestajem, već samo pravim malu pauzu koja će trajati do kraja školske godine. Žao mi je. Jer bila sam se baš ufurala u ovo, pronašla sam nekoliko stvarno dobrih i meni dragih blogova koje sam rado čitala, i neki od vas su mi davali dobre savjete, i sve je bilo jednostavno presavršeno. I zato sad moram napravit tu jebe** pauzu kako bih POKUŠALA ispraviti svojih prokletih tristo jedinica i proći treći razred!!!
I mislim da je to sve što vam sad želim (i imam vremena reći). Eto, sad ćete se odmoriti od ove depresivke, i od njenih depresivno-suicidalnih-pomaknutih razmišljanja.
A za neka dva mjeseca, se vraćam, puna snage, ogorčenja i bjesnoće. Naravno, ako ostanem živa dotad. Hvala vam što ste me čitali, javim vam se svima kad se vratim, držite fige da uspijem proći ovaj razred, a vi religiozni, izmolite kojiput štogod za mene jer nekako sve više imam osjećaj da mi samo viša sila može pomoći.
I sad slijedi ta zadnja rečenica koju ću ja pretvoriti u cijeli jedan odlomak jer NE ŽELIM PRESTATI PISATI!!!!!! U svakom slučaju, ne doživljavajte ovo kao odlazak, već kao privremenu pauzu u kojoj si pokušavam srediti život. Hvala vam svima još jednom, i do čitanja!
Post je objavljen 19.04.2006. u 18:28 sati.