Marketing
d4 m1 j3 uMr1j3+1
Proširene mi zjenice
Nemam zraka
Gušim se u ovoj dubini mraka.
Lavine osječaja
Skupile su se u mojoj glavi,
Imam osječaj kao da če puknuti svaki čas,
Svaku minutu...
Svaku sekundu ovog groznog života
Provodim sve gore i gore...
Neznam šta da više radim...
U ovoj sobi samo agonija,
Prepuna mržnje, tuge i straha...
Da mi je umrijeti...
Jednostavno umrijeti,
Da me više nema...
Da odem... nekuda... daleko...
Na neko bolje mjesto,
Na neki bolji svijet.
Ovdje me več sve boli...
Duša, tijelo
Grče se od bolova,
Od bolova koji nastanu iz usta
Nekog neznanog junaka...
Rastopi mi sreću i veselje
Samo kapljicom krive rijeći...
Prošla je ponoć...
Svi spavaju...
Samo ja sjedim i pišem...
Pišem da olakšam dušu...
Pišem ono šta osječam...
Sada trenutno ništa....
Toliko me povrijedio
Da ne samo da mi je
Ubio sreću i veselje,
Ne samo da mi je donio tugu i žalost,
Nego mi je i ukrao osječaje...
Nema ih...
Sve je prazno...
Poput stare prašnjave kutije
Zaboravljene prije mnogo godina
Koja još i dan danas
Trune i plače ...
Sama...
Kada te ostavi netko koga si užasno volio.
Netko s kim ti je uvijek ugodno.
Netko s kim želiš, voliš, i možeš razgovarati...
Razmjenjivati osječaje...
Eh, da mi je umrijeti...
Jednostavno umrijeti...
Post je objavljen 19.04.2006. u 16:00 sati.