Tiho je u mom gradu.
Mrtvilo vlada ulicama,
Lutaju sjene što izgubile su nadu.
Tišina vlada.
Kao prašina što leti
Ulicama praznog grada.
Ni korak moj ne odjekuje više.
Čini mi se da je i Bog zamro,
Zaspao, sanjao, ali mnogo tiše.
Tko sam ja da nešto kažem
I riječima prekinem tišinu?
Tko sam ja da svijetu lažem?
Mrtvo šute lutajuće sjene.
Šutim i ja, u tišini promatrajući
Kako svaka misao tiho vene.
Potaknuto jednim danas pročitanim blogom i tmurnim pogledom na od kiše mokre zagrebačke krovove...
Post je objavljen 19.04.2006. u 15:33 sati.