Odlučio sam box 3 ujedno objaviti i kao post! Iako box stalno ostaje, a ovaj će se vremenom prebaciti u arhivu, prvi post bi ipak trebao donijeti neko temeljno opredjeljenje blogera - pa evo, povučen za jezik, i ja pišem svoj prvi pravi blog.
Sretno, opet u prvom redu MENI!
Perverzija ljudske naravi – biti vječan, sigurno progovara iz ovog bloga. Budući da je naša prolaznost jedina činjenica koja je sigurna u životu, svatko od nas se bori ovome svijetu ostaviti nešto, po svom sudu vrijedno, te neki pišu pjesme, lektire, neki slikaju ili fotografiraju, neki vode ratove, a ja… ja počeo pisati blogove.
Iskreno, kako bi moj rođo rekao: „Svaka šuša ima mobitel, pa ga želim i ja!“ i ja, povučen za jezik, progovaram: „Svaka šuša piše blog, pa želim i ja!“
Ja sam prosječni čovjek današnjice – „Gospodin dosadni“, sin potrošačkog društva, konzument i vječni borac protiv istoga, tražitelj smisla u virovima besmisla i ne mislim da ću iznaći nešto novo što ovaj svijet još vidio i čuo nije. Nemam hrabrosti hrvati se s „Aristotelima“ i „Hegelima“ današnjice, niti mi je želja polemizirati do u noć sa „znalcima“ ovijeh vremena. Kao Sokrat progovaram: „Znam da ništa ne znam!“ i za razliku od Sokrata, koji je znao, ja doista ništa ne znam. No, kao svaka šuša s početka priče, želim i ja, iskompleksiran vlastitom prolaznošću, ostaviti ovom svijetu lončić tople popare: udrobljenog (ne)znanja u „mlijeku“ osobnog iskustva, pa tko može pojesti, dobar mu tek…
Na ovu „glavetinu“ Zemaljsku kuglu, svatko stavlja svoje „očale“, pa svijet vide onako kako mu „očalinke“ fokusiraju pogled. Vidjeh tako na ovom svijetu, u nešto malo desetljeća koje skupih, mnoge „kratkovidne“, ali i „dalekovidne“, coolere koji kupuju skupe „naočale“ sa svim „UV zaštitama“ i onih koji nemaju ni za „socijalke“, onih koje „naočale“ uljepšaju i one kojima stoje k'o piletu sise… A ja? Ja nosim „očale“ naivnog borca za dobro danas i ljubitelja boljeg sutra. U njima je „dioptrija“ iskrenog vjernika i kad bih ih češće „nosio“, možda bi mi se „vid“ popravio u boljeg molitelja i svjedoka Istine. Upravo zato, svi postovi bit će vjerski (gotovo teološki) označeni i često izraz osobnog iskustva vjere. Kad kažem vjere, ne mislim na savršenu obrednu čistoću, puritansku moralnost ili svetačko savršenstvo. Govorim o osobnim iskustvima jednog malog „planinara“ ka „vrhu vječne Planine“, čovjeka koji brže klizi dolje, nego što se penje gore, ali ustrajnog penjača, koji se nada da će jednog dana doseći „Vrh Svijeta“.
Naglašavam da su napisani postovi, samo „moj skromni pogled na svijet“, što bi značilo, mjereno kriterijima dijaloga i dobre volje, ne namećem niti inzistiram da se s njima morate složiti, samo ih iznosim na „prozor“ globalnog svijeta, želeći ih ponuditi „ohlađene“ svakom gostu koji posjeti „moju kućicu moju slobodicu“, a „mačkima“ koji obilaze oko mojeg prozora, čekajući priliku da ukradu slasni zalogaj pa „opeku“ jezik u još vrućem kolaču, pozivam ih na stol prijateljstva uz čašicu razgovora, pa da u dijalogu iznađemo zajednička rješenja.
Post je objavljen 19.04.2006. u 14:13 sati.