...kao mrtvi pjesnik
lutam praznim gradom,
tražim tvoj pogled,
doživljavam ga kradom.
Ništa nije kao prije
nisam ni ja...
..ali još uvijek mi je stalo,
zar to ne shvacas _ _ _ _ _!
Ne obaziri se na riječi ove,
ionako nisu iskrene i moje,
jer kada bih ti mogla reći sve,
opet bi to za mene bilo NE!...
I inspiraciju mi pokupiše,
ljudi koji me ubiše!
Tjelo moje trune,
zlatne su tuđe strune...
bla bla bla...
ZAR LJUDI NE ZASLUŽUJU DRUGU PRILIKU?????????? aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
P L E A S E ! ! ! .......be my sweet friend ......
Post je objavljen 19.04.2006. u 09:15 sati.