Jelek.. Ti si odgovorna za ovaj post ;-)
Ne spavam, ne spavam; dani, tjedni... Brojim kad stignem.
Opet sam počela piti pravu kavu,
ne samo onaj kapučino/refil/mix koji ispraznim za 2 dana
a da glavnu kutiju nit vidjeo nije...
Neće me san. Neće me život.
Neće, pa neće.
Uopće ne znam gdje bih krenula... ali, pišem Tebi pa ću pokušati izmisliti start.
Imala sam 3 mala mačića, niti 24sata na ovome svijetu, našla ih kraj kontejnera,
pa ih šopala kolostrumom, hranila svaka 2 sata,
masirala male trbuščiće (to je nešto kao minorni kružni zahvat malim prstom)
i umirali su mi dan za danom...
Zadnjeg sam držala ravno 52h pod majicom, na koži, uz srce, kao...
da ima filing živog bića...
Kad je i on uginuo razletila sam se u milion komadića. Prestrašno.
To nisam bila ja.
2 dana je trebalo da se sjetim svog imena.
Za prva dva uginula mačića sam ja bila ta, postojana karika.
JA sam bila TA koja je tješila neutješnu kći, ali...
ALI.
Nakon zadnje male smrti- Ona je tješila mene.
Ridala sam, plakala, cmizdrila kao... a ne znam niti ja što.
Prestrašno.
Nemam druge riječi opisa. A još manje opravdanja.
Opet je sve naopako.
Ili.. sve jest kako inače jest, u mom svijetu;
a ja sam iopet tako umorna od toga...
Hrpa apsurda. Više ne znam kamo s njima.
Ponestalo mi je pretinaca.
posljednja mačkica se zvala Kika.
Išla sam danas u KIKU, kći je urlala- ja neću unutraaa!
natjerah je uz obrazloženje koliko je nerazumna,ali...
nemaju ni oni dovoljno ladica.
Zakazala tehnika.
Čak im se i lift zaglavio.
Neka klinka histerično vrišti na ulaznom staklu, a mama preplašena priljepljena uz stražnje.
Teta s uniformom viče : Nemoj plakat!!! Sad će doći striček majstor!
Kapitalizam i nova verzija ispunjenja. Neće.
Bar ne tako skoro.
NEMA.
Sada sam u fazi bijega od ljudi (ako je ikako moguće isto- u većoj mjeri no ranije).
Mala cura je na praznicima.
Otpalo more, veže me fakin vozački. Nedajumi mrdnut glupe obveze.
Koje.. Kao.. vode ka Slobodi.
Baš me zanima koliko od toga jest stvarnost.
Ako ne nestanem uskoro sa ovih prostora,
iz ovoga grada, iz ove zemlje,
sa ove planete- to je uzalud bačen novac.
Ok, ajmo razumom...
Što imam sada?
Imam hrpu novaca koje sam zaradila bdijenjem;
kao vukodlak koji se sprema za ulogu trećeg underworld-a.
Nije bitno, sve je to posve minorna žrtva nasuprot ispunjenju koje...
čeka.
Čovjek ili vuk?
Zar je uistinu bitno?
'I nikoga ne muči pitanje smiješno,
Kako ćemo samo postati nešto
Što nikada nismo bili?'
O, yeah...
To mi treba.
Novo odijelo/haljina.
Novo lice.
Nova faca, nova riječ, nova gesta, nova emocija.
Možda će tada SVE biti u redu.
Plačam gotovinom.
Usred svog tog kaosa dogodila se jedna nevjerojatna stvar, ali...
Nekako imam filing da ću sve obezvrijediti ako ispišem,
ako izgovorim na glas.
Pa čuvam.
To je sve što je preostalo u šahovskom nadigravanju,
nešto MOJE.
Volim vas sve i mrzim istovremeno,
čitam i znam i ne želim znati.
Zbog svega što jeste i niste,
Zbog svega na što me asocirate svezi mene same.
Dovoljno iskreno?