Marketing
ONE HAPPY DAY
današnji dan mi je bio tako suuuper, baš sam sretna... napokon jedan takav dan... iako je padala kiša meni je bio sve veselo, sunčano...
shvatila sam da su prijatelji zbija pravo bogatstvo, bez njih je nekako sve pusto, ali ako imaš pa makar jednog dobrog prijatelja svijet odmah dobije neki smisao, neku veselu notu...
ja imam puno prijatelja i svi su mi jako dragi i uljepšavaju mi život na razne načine... i zbilja sam im zahvalna na tome... uvijek su tu kad mi trebaju, pomažu mi riješiti probleme... i u ovom im se postu neizmjerno zahvaljujem, jer da nema njih jednostavno bi pukla...
današnji dan sam provela u društvu svoje best frendice koja je bila na putu par dana, i bilo nam je tako super, njeno me društvo uvijek oraspoloži, ne znam, možda zato što smo karakterno skoro identične, ponekad pomislimo da smo nešto u rodu zbog tolikih sličnosti...i uvijek smo tu jedna za drugu... i čudno je to kako i ako smo u bedu možemo se smijati pa makar glupostima, i nikad nam nije dosadno, možemo biti na kavi i samo šutjeti(što je rijetkost), a opet to nije ona neugodna šutnja, opet se razumijemo... toliko puta nam se dogodi da kažemo istu stvar u isti tren, pa kroz smijeh zaključimo da se "previše" družimo... s njom osjećam neku povezanost, kao da me razumije u potpunosti... i sretna sam jer postoji u mom životu...
i tako... danas... vozim se ja kući i razmišljam o tome kako mi je ovaj dan bio fenomenalan, i kako je to jedan od rijetkih dana kad se osjećam ispunjenom i sretnom, dolazim kući, bla, bla, konektiram se na net kad ono javi se meni... pogađate?!?!?!?!? pa da - ON, ušao mi je u ovaj dan kao šećer na kraju... i njega smatram prijateljem, iako potajno želim nešto više, ali mislim da je to sve što ću ikad imati od njega i jednostavno se s tom činjenicom trebam pomiriti, ali za to će mi trebati vremena(malo više)...ali jednostavno sam sretna što mi je barem prijatelj, što komuniciramo, i što znam da mu je stalo(bar se nadam) do tog prijateljstva bar malo...
danas je moj pogled na svijet drugačiji od uobičajenog, nije mi sve crno i bezizlazno-sve je dobilo neki svoj smisao, nadam se da će tako ostat i kad se probudim...
Vjerujem da su prijatelji poput andjela koji nas podignu kada naša krila zaborave letjeti!!!!
Post je objavljen 18.04.2006. u 22:38 sati.