Marketing
Bez smisla...
Čekala sam ga,bilo me malo strah napadačke vrbe,ali stisnula sam zube...Malo se čudno naginjala,ali mislim da me nije ni "skužila".Tada se gospodin udostojio pojaviti i krenuli smo prema Šumi.Na putu mi je Tom priznao da mi ustvari ide pokazati najlijepše,najplemenitije i najčišće stvorenje na svijetu-jednoroge.Bila sam ushićena jer prof. Nightingale smatra da nije potrebno gnjaviti ih,a ja ustvari mislim da mu se ne da ... I tako smo ih tražili dok nisam začula korake na lišću.Bio je to jedan od jednoroga,propeo se.Bio je prekrasan,odisao je savršenstvom,zaista nikad nisam vidjela takvo savršeno biće.Zagrljeni smo krenuli,i pitao me kako mi se sviđa iznenađenje,na što sam mu odgovorila da stvarno nije mogao bolje pogoditi.Kratkotrajnu sreću pokvario je katastrofalan prizor;uginuli jednorog prepun krvi.Ostala sam u šoku,nisam znala koja bi zvjer mogla učiniti tako nešto...Zatim mi je Tom rekao:"Znaš,mogao je preživjeti...Keira ga je pokušala spasiti...Ali,znaš ti nju,nesposobnu.."-ja sam ga samo gledala,ništa mi nije bilo jasno,zašto bi ga Keira spašavala.Nastavio je:"Hehe,ne znaš,nisam ti ovo smio reći,zato se pravi kao da ništa ne znaš,tak i tak ti bude rekla..."-na to sam mu odgovorila:"Znaš,ti si bezobrazan,ne bi mi to smio govoriti...Jel ti tak nekome kažeš i kad ti ja nešto kažem??"-na to me samo milo pogledao i rekao:"Pa...Tu i tamo..."-znala sam da se šali..Valjda...
A onda mi je tek sinulo:"A otkud ti znaš da ga je ona lječila??Pa mislim,sigurno ti ne bi rekla,kad niti meni ne želi...Ha?"-izbjegavao je moj pogled i rekao na kraju da ju je sreo dok je išao provjeravati šumu.Zatim sam začula nekakvo režanje,kao da se dvije životinje tuku.Tom mi je rekao da ostanem ovdje,a da on ide provjeriti što je to.Čim mi se izgubio iz vida osjetila sam nešto hladno na svojoj ruci.Pogledala sam na nebo i vidjela:pun mjesec!Okrenula sam se i vidjela da iza mene stoji ogroman,odvratan vukodlak!Odalamio me sa svojom šapom i pala sam na pod.To je zadnje čega se sjećam,samo još znam da sam u magli čula da je netko vikao Omami...Probudila sam se u muškoj spavaonici,da budem preciznija,u Tomovom krevetu.Nisam znala što se događa,onda mi je Tom rekao da me doveo ovdje da ne bi bilo problema,ipak je on glavni prefekt,kako bi bilo da se sazna da smo u sitne sate išli u Zabranjenu šumu.Ja sam se užasno loše osjećala i rekao mi je da mi se nije dogodilo ništa ozbiljnije te da sutra odem u bolničko krilo i tamo nešto smuljam madame Meadow.I ja mislim da je to najpametnija odluka.
*************
U rano jutro sam se spremila i otišla u bolničko krilo.Rekla sam da me puknula napadačka vrbla dok sam si tamo tražila mačku.Pregledala me.Rekla mi je da mi nije ništa posebno,ali da mora još obaviti neke detaljnije pretrage.Tamo sam malo pričekala i onda je stigla s tužnim izrazom lica..,Rekla mi je da sam....Još uvijek ne mogu vjerovati...Izgubila dijete...Nisam znala što da mislim...To je bilo jedino u životu potpuno moje...I Tomovo...Cijeli život sam si već isplanirala,a sad,samo ovako...Grozno,ne znam uopće što bih rekla.Niti nisam ništa rekla.Tisuće misli su mi u tom trenutku prošle kroz glavu,a ja nisam izustila ni slova.Problijedila sam i otišla bez riječi iz bolničkog krila.Lutala sam hodnicima bez cilja jer jednostavno nisam znala kamo idem.Nikoga nije bilo,jedino mi,neki koji se družimo dogovorili smo se da ćemo ostati ovdje preko praznika.I tako sam na kraju ipak morala s nekim razgovarati.Sve sam rekla Tomu.Niti on nije znao što bi mi rekao.Samo me čvrsto zagrlio,ali vidjelo se da nni njemu nije bilo svejedno.Tada sam počela plakati...Plakala sam i plakala,ne znam,sada se osjećam tako prazno,kao da nemam za što živjeti...Moram li napomenuti da ništa od ženskog izleta?Izgleda da će se cure morati snalaziti kako znaju za bal...Ma kakav bal,ne znam uopće kako sam se mogla opterećivati takvom nevažnom stvari...
Post je objavljen 18.04.2006. u 23:15 sati.