Eto, prošao je i taj Uskrs. Neću mnogo da se osvrćem na njega; samo nek' je prošao već jednom... Neću ni da se osvrćem na propalog čovjeka i propalog profesora, koji je eto danas učinio i mene propalim - barem što se ovoga roka tiče. Neću misliti o njemu, niti ga proklinjati često - on je samome sebi dovoljno prokletstvo.
Jedino dobro što mi se dogodilo proteklih dana je vezano uz moju Lunju... Doduše, kada razmslim malo, sve što mi se lijepoga događa u posljednje duže vrijeme vezano je uz nju ili zbog nje. Ili mi ona jednostavno toliko znači da ostalo i nije više važno? No bilo kako bilo, eto dobili smo posao preko ljeta. Uz puno truda i rada, te štednje i organizacije skupiti ćemo dovoljno novaca da po završetku ljeta ostvarimo svoj san. Ako bude sreće, uskoro ćemo jutra dočekivati zajedno dugo, dugo vremena. Što se mene tiče; i zauvijek. Znam, ništa ne traje zauvijek - ograničeni smo svojim smrtnim tijelima, mada srce želi drugo. No koliko nam život pruži, ja voljan sam primiti to sa njom.
Istina, možda jesam mlad za neke dugoročne planove(koliko je to točno "mlad", je sasvim nevažan detalj;)), i razmišljanja o zajedničnom životu - no srce mi govori jedno. Zbog glasa razuma, ne spominjem joj to često a i kad spominjem - birane su to riječi. Ne želim ju prestrašiti; otjerati od sebe... Sanjao sam nedavno da je nema. Nisam to mogao podnijeti. Ne želim riskirati da svojim postupcima možda ostvarim taj ružan san. Zato joj svakog trena dajem do znanja da sam njen - u potpunosti i zauvijek. Nisu to uvijek velike geste, riječ je o pogledima, dodiru ili ubrzanom radu srca - nijeme geste koje gotovo vrište ono što želim reći; ali su to - uvijek i zauvijek.
Dakako, voli i ona mene. Zvuči preteciozno, znam - ali nitko nije toliki glumac da može odigrati ulogu života tim pogledom koji me oduzima...dugo vremena. I znam, bez trunka sumnje, da me voli jako i iskreno kao i ja nju; potpirujući u meni one snove o maloprije spomenutoj vječnosti.
U strahu da se ne pretvori ovo sve u, nekome možda, sladunjav spjev o Njoj prestati ću pisati. I nastaviti sanjati... i voljeti.