Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ledynada

Marketing

Nepoznatom prijatelju

Ovdije zivot "tece" dalje, usprkos svim tim "velikim" i "malim" zivotnim nedacama. Vrijeme klize..ne mozemo ga zaustaviti...nepovratni trag..kao iza puza...i samo naprijed...Nadam se da si nasao neku "srodnu" dusu, nekog tko te moze razumijeti, nekog kome mozes staviti ruku oko ramena i naslonti umorno celo na krilo...
Svima nam je potreban neki znak paznje, osjecaja da "ipak" nismo sami, da nas netko ima u svojim mislima. Mozda samo iluzija...ali i to nam je ponekad dovoljno.
Zvuci pjesme Kelly Carkson - Becaus of you...osjecaji naviru...Rob Tomas - Lonley no more...James Blunt - Goodbye My Lover....
Dusa mi se kida... osjecam kao da se gusim u vlastitom jecaju...
Ako nisi spreman... ako nemas cvrstu stijenu da te zadrzi, bujica ce te uzeti u svoj zagrljaj... bujica zivota, vrtlog patnji...
Oprosti na mojim rijecima, ali danas mogu pisati samo takve...daleko od svih osjecaja razuma...i boli...zelim samo neku “prazninu”...

”Pricat cu ti o svome zivotu, reci cu ti zasto tesko disem, pitaj kako pjesme me zabole, pitaj zasto samo tuzne pisem...”

Kemal Monteno

Kada smo donijeli neku tesku odluku, cini nam se kao da nam je "teret" postao laksi. Kao da se pocinje nazirati zraka sunca iza oblaka....Treba nam svima samo vrijeme koje nas lijeci...godine...dani...sati...minute...sekunde...zivot je istkan nitima prolaznosti. Ono sto je sad, postaje odjednom ono sto je bilo, ono sto ce biti, je tu...sad...ovaj cas u kojem disemo i nadamo se...
Znam da u danasnjem svijetu ne postoje granice koje nas sputavaju da nademo prijateljstva...Cak i godine vise nisu prepreka kao nekad...jer u svima nama postoji "ono skriveno dijete" bez obzira kako nasa vanjska slika to pokazuje..

Dolazi proljece, svijetliji dani...pa i mojoj dusi treba neko "svijetlo"...Moram poceti gledati naprijed..i diviti se svakom novom danu. Biti sretna da mogu otvoriti oci, nasmijati se suncevoj zraki, udahnuti miris cvijeta, slusati zubor jutarnje tisine. Ne smijem zaboraviti ponekad okrenuti se i unazad, namrstiti obrve, spustiti koju suzu...jer i to sam ja, i to je dio mog zivota...

Nisam te zaboravila...i zelim uvijek kad mogu...biti tu za tebe...ako me trebas.

« Errare humanum est-Grijesiti je ljudski. »


Post je objavljen 18.04.2006. u 22:20 sati.