HEAUTONTIMOROUMENOS by C. Baudelaire
Udarit ću te kao stoku,
mesar,mirno ubijenu,
kao Mojsije u stijenu
i tada će ti u oku
da mi Saharu napoje,
poteći izvor boli.
A na vodi punoj soli
obla jedra želje moje
plove kao lađa u prijevoj,
dok mi se srce opaja,
na zvuku dragih jecaja
što zovu kao bubanj u boj.
Nisam li ko krivi zvuci
u božanskoj simfoniji
po samoj gladnoj ironiji
koja me jede ko vuci?
Ona mi u glasu viče,
njen mi otrov u krvi.
Zrcalo sam puno crvi
što lik ih megere tiče!
Ja sam nož i rana mrtva,
i pljuska i lice golo,
ruka sam i strašno kolo,
ja krvnik sam i žrtva.
Svom srcu muka preteška,
jedan sam od ostavljenih,
na vječni smijeh osuđenih,
što nemaju više smiješka.
Post je objavljen 18.04.2006. u 19:17 sati.