srda i ja smo vodile vrlo vazzan razgovor sedecci na klupi u katolichkoj porti.
porti zzupne crkve ''imena marijina''
vojkan je skinuo gips sa desne ruke. nakon mesec dana.
tih mesec dana sve je radio levom rukom, a poneshto i bez desne!
igra rechi, tako tipichna za mene lucidnu!
kuvanje, kompjuterisanje na poslu i van, pijenje piva, vodjenje ljubavi, operacije na otvorenom srcu...( dopishi svoj izbor aktivnosti).
dijalog:
Tanja: srbo, pa on je... {uzimam mobilni, tipkam mamin broj},... sachekaj sekundu!
Tanja na mobilnom: mama, kako se zovu oni ljudi shto se podjednako sluze obema rukama? ambideksteri?
Mama sa mobilnog: ne znam. ambidek..nikad chula. dushko, kako se zovu ovi kao ti? shto mogu i levom i desnom sve?
Dushko iz sobe negde, chujem ga preko mobilnog: ne znam.
Mama sa mobilnog, poslednji ochajnichki pokushaj: ne znamo. mozzda ambivalentni?
mhm, da, ne mogu da se odluche kojom cce rukom shta.
minut kasnije, srnina sestra reshava dilemu, konsultujucci vujakliju.
Bojana, srdina sestra, na mobilnom: pishe- deshnjak u obe ruke.
znala sam, 3 000 dinara za mene!
Post je objavljen 18.04.2006. u 17:37 sati.