
idem nekamo...nekamo daleko.......zapravo nejdem nikamo ali željela bih otići.......negdje gdje me nitko nezna....negdje gdje bi bila samo ja i moji snovi.......negdje gdje bih mogla pričati sa tišinom.......spavati ispod mjeseca.....negdje gdje me nitko nebi povrijedio......negdje gdje bi se osječala posebno.......voljela bi osjetiti miris proljeća na nekoj zelenoj livadi koja se sjsji od sunca i blista od svoje prekrasne ljepote.....ležala bi na njoj i promatrala prekrasno plavo nebo bez i jednog oblaka......gledala bih zlatno sunce i primala svu njegovu toplinu koju pruža........željela bih se negdje opustiti i zaboraviti sve probleme.......biti bar na tren bezbrižna....htjela bih užaviti uz neku rijeku i gledati njezin tok......zamišljati kako bi lijepo bilo da je pored mene on.....veselila bih se svakom šumu vjetra ..... svakoj kapljici u rijeci....svakoj travi u livadi.....svemu.....željela bih nekamo ali nemam kamo.....opet me pucaju emocije.......opet oni osjećaji samoče i tuge.......ali uzalud......sve je to dio moje mašte....možda mi se jednog dana i ostvari...možda..... možda jednoga dana budem daleko....daleko s voljenom osobom.......možda......
...........možda jednog dana Bog se sjeti da i ja postojim...........
Post je objavljen 18.04.2006. u 17:11 sati.