Da nam svakodnevica ne bi bila monotona, ili možda čak poprimila pozitivna svojstva, s vremena na vrijeme pobrinu se „sitne ljudske duše“. Laž, pakost, zloba, zlonamjernost, smutnje, sve je to hrana nečijeg ega. Neko je svjestan zla u sebi i rado ga širi oko sebe, a ima i onih koji su se deformirali od životnih teškoća i prebrzo potežu za obrambenim sistemom koji ima otrovne bodlje, ne pazeći da će u igri riječi ili djela teško povrijediti nekoga. Krhka prijateljstva se lako sruše, a nije loše i kad-tad otvoriti oči nakon godina zabluda, ma koliko to bolno bilo. Ako su oči bile zatvorene, nismo mogli vidjeti realno nego smo, možda i namjerno, živjeli sa svojom fikcijom koju je održavala mašta. Možda smo i namjerno žmirili? Ljudi se intenzivno druže zbog posla ili nekog drugog interesa. U fliperu života naša loptica se uvijek drugačije odbije, no uvijek se da naslutiti kraj, jer pravila je smislio netko, nekad davno. Volimo pobjeđivati ali porazi su obično češći. Loše je kad smo prinuđeni nespremno dočekati negativne situacije. Tada se i u nama probudi jedna od varijanti poriva za preživljavanjem. Kao kad je nekog pračovjeka napala zvijer. Stres.
Bolesti također ne biraju niti mjesto niti vrijeme svoje obznane da su u tijelu. Nesreće, neimaština, tuđe boli, fizički napori, sve nas to pogađa i lagano mrvi. Prijatelj vam kaže:“Ne sekiraj se, nemoj se žderati, samo će te stomak boljeti.“ Ako ne volite nepravdu naravno da ne možete biti ravnodušni. Kada čistimo kuću ne možemo prašinu stavljati pod tepih. Dobro je imati čistu situaciju i naznaku mogućnost kontrole. Ipak razne kušnje nismo niti htjeli. Tko je redatelj drame ili komedije našeg života? Mnogo odgovora nećemo za života saznati. U međuvremenu ćemo neke ljude izopćiti iz svojih života i staviti ih na marginu zbivanja. Oni će ipak biti tu negdje, jer njihov život je ostavio trag u našem, kojim katkada moramo prolaziti. Opet ćemo u tom trenutku osjetiti barem djelić transmisije njihove negativne energije. Svi ostavljamo tragove, po kojima nas drugi prepoznaju. Eto bili ste na tragu moje misli danas kad su mi „digli tlak“ vrlo ružnom porukom. Fotografija je snimljena u Slavonskom Brodu lani. Nju sam mail-om poslao starom prijatelju iz djetinjstva. Uvijek me pogled na nju smiruje i podsjeća kako su konji divna bića. Neizrecivo bolja od ljudi.
Post je objavljen 18.04.2006. u 16:15 sati.