slusam ove stihove na radiju i zamislih se. bas mi je bilo ljepo tih dana. bas sam bila sretna. to ce zauvijek ostati jedan maleni i skriveni kutak moje proslosti. jedan njezan i prekrasan trenutak moga zivota. i nikada necu zazaliti zbog toga. samo cu se pitati isto kao sto se i pitam. kako dalje? sto dalje? i u kom smijeru? dali cu moci karte posloziti tako da svi budemo sretni i zadovoljni, da nitko ne pati i da nitko nije tuzan, da su svi nasmijani i sretni....mislim da necu i toga se bojim. uvijek netko pati. uvijek je tako.a ja ne zelim vise. i uvijek ce ostati u mome srcu taj dodir, poljubac i pjesma. zvuk srca i ritam disanja. i uvijek cu ga voljeti i uvijek mu se veseljeti. iscekivati nova jutra i nove veceri. brojati zvijezde u ocima i kapi sto padaju sa neba. i nadati se. nadati se da ce se sve jos jednom ponoviti...pa jos jednom i jos jednom........
Post je objavljen 18.04.2006. u 15:32 sati.