Ovih dana kao i svih blagdana obiteljsko okupljanje u mom domu proteklo je čarobno.Jedna od mojih čarolija uzrokovala je i gubitkom ranije napisanih postova.Naime uvjerena da je Velikoj bolje da vrijeme provodi pišući dnevnik nego da bulji u glupe sapunjare ,posjednem ja nju za komp ,otvorimo mi blogić i ona sva oduševljena baci se na pisanje.Kako sam svoje misli o Velikoj i objavila ,svojski sam se potrudila zamaskirati svoj trag .Dakle mjenjala ja , šarala ,barala i sve u svemu zabrljala totalno .Ne mogu se ulogirati , ranije postove nemogu naći .Eto opet ja ispadnem pravi žutokljunac.Priča postaje još zanimljivija kad sam kontrolirajući što je Velika napisala pročitala pristigle komentare.E da ,otvorila sam dijetetu novi svijet i iako ona jako dobro zna priču o zločestim vukovima-pedofilima i kojekakvim zlonamjernim ljudima moja Velika naivno već prvi dan komunicira ,da komunicira daje u komentarima svoju lozinku ,odaziv predstavlja se ali onako totalno naivno dječji.I to mi je fakat dobra pouka .Zovem je Velikom od nje očekujem zrelost njenih godina a moja Velika u trenu postane manja i djetinjija nego što bi uopće mogla pomisliti.Vjerojatno je pouka u svoj priči slijedeća :Unatoč svim upozorenjima roditelja, rođaka o korištenju računala ,iako sam joj svako malo virila iznad glave dok je pisala ,shvatila sam da je apsolutno kontrolirati nije moguće.I što sad da je pustim neka se koprca sama uz povremeni nadzor,ili...Priča je svakako nespretno počela a o slijedu događaja razmišljat ću samo pozitivno.
Danas čuvam Malu koja se upravo probudila i vježba glasnice,moram juriti.
Post je objavljen 18.04.2006. u 14:37 sati.