Marketing
Trag u beskraju crnila ...
Poput zlatnog poteza kistom u daljini vidim nešto. Trag u beskraju crnila i oluje koja bjesni već dugo.
Svakom grmljavinom i munjom sve više vidim taj zlaćani trag u daljini i pitam se da li uistinu dolazi meni?
Može li nešto tako lijepo dolaziti meni? Sve mi to liči na prijevaru, ono iskonsko u meni kaže mi "ne daj se prevariti"!
Ali želim vjerovati iako, duboko u sebi znam da taj trag koliko je god jakoga sjaja dugo sjajiti ne može.
Mnogo snage treba da bi se u tom crnilu sjaj vidio. A kad se vidi, sjaji poput najljepše zvijezde na noćnom nebu.
Želim vjerovati iako me svaki dio mog bića koči. Osjećam kako me mami u nešto u što jednim dijelom želim ući, a drugim pak ne.
Zašto? Vjerojatno zbog moga saznanja o kratkom vijeku svega toga ... I prije nego počinje, već vidim kraj. A na takve završetke
nisam spreman ... niti ću ikada biti. Jer, svakom tragu u beskraju kojem se prepustim, on kad-tad nestane i još više razbjesni oluju.
Ako se ne naučim ne prepuštati tom tragu ... oluja će me razderati i odnijeti. Razbiti od neku stijenu i ostaviti me da umrem.
No, tako lijepo sjaji da ne mogu vjerovati da je tu da me zavara. Možda je ..., ali tako lijepo sjaji ... taj trag u beskraju crnila ...
Post je objavljen 18.04.2006. u 14:17 sati.