Marketing
eto opet kradem drugima teme!!!joj,joj al valjda neće zamjerit.
prisjetila sam se vremena kad mi je sin bio u bolnici.bilo je to ovo ljeto,ja trudna s drugim,hormoni lude...a moj sinčić od 9 mjeseci preko noći dobio temperaturu i onako živahno djete kakvo on inače je postalo nevjerojatno mirno.njemu inače malo sna treba al taj dan i bez temperature spavao je više od tri sata!!!
odvela sam ga doktorici kojoj kapa dolje a ona kad ga vidla kaže sestri mjeri temperaturu.kažem ja mjerila sam doma ima 38,al ipak one njemu izmjerila a ono 40 stupnjeva!sledila sam se jer je inače neurorizično djete koje je u porodu ostalo bez kisika al na svu sreču bez posljedica.
doktorica ga gleda i najednom vikne da sva djeca i roditelji moraju van.stavi ona masku sebi na lice i krenu joj suze..pa šta je sad kažem ja već napol luda!!još ga je bez riječi pregledavala oko 15 minuta i tad me posjela omotala sina mokrim ručnikom i pitala me imam li prijevoz do Zagreba jer ako nemam da zove sanitet.zašto pa šta mi je djetetu??
kaže ona misli da ima meningokoknu sepsu i da nesmijemo otezati stvar jer tek je bolest krenula.
živim na 20 metara od ambulante pa sam došla kolicim a kako sam išla doma sam Bog zna.doma nas je čekala muževa baka s kojom živimo i ja sam joj samo hladno rekla da idemo u bolnicu!ona je počela plakati,nazvala sam svoje roditelje da idu samnom jer je car radio i od sveg tog šoka nisam ni shvatila da i on dolazi doma.sjeli smo u auto i krenuli.djete je putem zaspalo na rukama moje mame jer ja nisam imala snage.došli smo i sestra je znala da dolazimo i odma nas primila na vađenje krvi i pregled.doktor koji je tad bio rekao je da ništa nezna do jutra al da mali mora ostati.ništa nije moglo zaustavit moje suze...ostavila sam djete sestri koja nam je odma zatvorila vrata pred nosom!
hvalaBogu koji nas čuva imamo vezu sa jednim doktorom u toj bolnici gdje mi je bilo djete i odma smo ga nazvali.obečo je brinuti i paziti na našeg anđela.
tu noć nismo nitko spavali,car je u 4 ujutro zvao da vidi što je s djetetom i sestre su rekla da je još živ ali na infuziji i samo spava te da nam više ništa nesmije reči.
pa ona kaže "još je živ"!!!!!
u jutro sam sjela na vlak i u zagrebu me dočeko car jer on tamo radi.otišli smo u bolnicu u neizvjesnosti.dočeko nas je doktor koji je rekao da naše malo zlato nema sepsu već samo upalu moždana ovojnice što i nije tako opasno jer smo došli dok još bolest nije uzela maha.i danas mi je slika moga anđela pred očima kad smo ga prvi put vidjeli...i sad mi suze teku kad se sjetim moga buce koji je preko noći izgubio kilogram i nešto.bio je sam u sobi obučen kao mali gusar u plave hlačice.kad nas je ugledao skočio je i počeo vikati i pružati rukice sestra viče da moramo oprati ruke prije nego ga diramo a ja onako u suzama samo sam zagrlila svoje malo i rekla"ruke če pričekat"!
svaki dan sam išla 6 dana koliko je i on bio tamo a kuči mi je stiglo zdravo djete!
ovaj post posvečujem:dr.Kseniji Kindy
dr.Leu Markovinoviću
i svim ljubaznim sestrama koji su spasili moje djete...
hvala vam do groba....
Post je objavljen 18.04.2006. u 12:10 sati.