Marketing
ŠMRC!
Malo tupa od ovih blagdanskih dana i još uvijek osjećajući laganu bol u području želuca (nikako da naučim lekciju: Ako se prejedeš, bolit će te stomak!), sjedam za moj mili komp, da podijelim malo ovog surovog života s vama.
Sve mi je ovih dana nekako tužno. Prolila sam suza i suza. Plakala sam zbog Isusa, zbog svinjice od koje smo dobili šunkicu (jasno, to me nije spriječilo da, sa suzama u očima, pojedem i više no što stane u mene). Zatim su me razgalili mali žuti pilići s neke reklame. Čak sam osjetila da gajim neke osjećaje i prema onom jajetu koje s vremena na vrijeme prošeta ekranom na Novoj, a za njim uslijedi čestitka Sretan Uskrs. Sve me nekako stezalo oko srca kada bih ga vidjela kako gega na onim tankim nožicama. U subotu sam plakala zbog kolača, jer me nitko ne voli, jer su mi pukla jaja koja sam farbala, a nitko nije rekao: Nisi ti kriva, jer se nisam sjetila kupiti NI ukrasnu vrećicu za poklone nećaka Smradeka NI naljepnice za jaja. Plakala sam kad sam vidjela dvoje penzića kako ispred kuće čekaju poštara s mirovinom... Suze su curile kada je, u nekom dječjem filmu, mali glavni glumac pobijedio u utrci bobom (olakotna okolnost mi je da je mali bio invalid) i kada se njegov brat zauzeo za njega... i kada se nije zauzeo... Kad bolje razmislim, pola sam filma plakala.
Zasuzila sam i kad sam vidjela da moj dragi jede mladi luk. Projecala sam:
- To znači da me nimalo ne voliš! Znaš da mi to smeta...
Zaprepašteno me pogledao i s mukom progutao.
- Pa nisam znao da ti baš toliko smeta... Od ćevapa s lukom sam odavno odustao...
Kasnije me dugo grlio i tješio. Ja sam grcala u suzama i tulila o međusobnom razumijevanju i uvažavanju, o ljubavi i žrtvi... Da me netko čuo mislio bi da mi je čovjek pobio pola obitelji 
.
Trese me pravi, zdravi PMS. Ako uskoro ne bude krvi, dehidirat ću od tolikih suza.
Update:
Otkrila sam smajliće 
... i dalje sam osjetljiva 
i zločesta 
. Šugavo neko vrijeme 
... Pišemo se kad bude povoljnija razina hormona... 
Post je objavljen 18.04.2006. u 12:09 sati.