Ovih je dana u Sisku pitanje spalionica opasnog otpada ponovo aktualna tema. Povod za to je probni rad suvremene spalionice opasnog otpada u kemijskoj tvornici Herbos d.d. Sisak. Nova spalionica opasnog otpada, vrijedna 3 milijuna eura, spaljivat će godišnje oko 1500 tona otpada, a napravljena je po hrvatskim i europskim standardima s najsuvremenijim uređajima za kontinuirano mjerenje emisija dimnih plinova, tvrdi predsjednik Uprave Herbosa.
Nova spalionica je, smještena samo par desetaka metara od stambenog naselja i praktično u blizini strogog gradskog središta, zapravo nasljednica spalionice koja je s radom počela 90.-ih za potrebe Herbosa, ali je s vremenom prerasla u davatelja usluga vanjskim korisnicima. Sve uz blagoslov državnih mjerodavnih institucija i lokalne samouprave ali i građana. Javnost je ovu vijest prihvatila kao nešto što se dogodilo po prirodnom slijedu stvari, bez većih komentara ili negodovanja.
Zašto ovome dajemo značenje ? Jednostavno zato što su još svježa sjećanja na javne rasprave o utjecaju na okoliš spalionice otpada koja je bila planirana u Rafineriji nafte Sisak, ili, drugim riječima, ne možemo ne reagirati na dvostruka mjerila lokalne samouprave i građana Siska na istu temu. Dakle, dvije kemijske industrije u istom gradu žele spalionicu otpada. Ništa čudno s obzirom na karakteristike proizvodnje i samosvijesnosti o zbrinjavanju otpada. Ali za građane to nije isto.
Javna rasprava o spalionici u Rafineriji Sisak u trenucima je ličila na javni linč u kojem su građani odlučno odbacili mogućnost njene izgradnje. Argumenti struke i svjetskih iskustava jednog od najpoznatijih hrvatskih ekologa, dr. Viktora Simončića, nisu mogle pronaći put do odgovornih ljudi u gradu. Gradske strukture uplašile su se negativnog javnog mnijenja i u službenoj formi našle načina da projekt odbiju. Proizlazi da je struka uzmakla pred laicima.
Istovremeno, dok se sisačka rafinerija pribijala na stup srama, uz samo središte grada, montirala se, bez ikakve buke i gotovo anonimno, spalionica opasnog otpada čije emisije dimnih plinova uskoro pomalo zauzimaju svoje mjesto u zraku iznad Siska. Da ironija bude veća, investitor je (za razliku od INE) godinama višemilijunski dužnik gradu, tj. građanima Siska, za komunalnu naknadu. Naknadu iz koje se poboljšava standard življenja u nekom gradu.
Da se razumijemo, ne napadamo spalionicu opasnog otpada u Herbosu. Dapače, držimo da je zbrinjavanje svih vrsta otpada obveza svih gospodarskih subjekata u Hrvatskoj kako bi se sačuvao okoliš. Organizirano i kvalitetno zbrinjavanje otpada jednako je važno kao i svaka druga djelatnost kojom ostvarujemo dobit, a osim toga tuđa iskustva dokazuju kako je suživot objekata za zbrinjavanje otpada i lokalne zajednice posve moguć. Najsvježije iskustvo bio je obilazak nove suvremene spalionice opasnog otpada u Limayu koja je s radom počela ove godine. U tom mjestu, smještenom 60-ak km od središta Pariza, ona je izgrađena uz suradnju s lokalnom zajednicom, od procesa planiranja do izgradnje. Naime, predstavnici lokalne zajednice su educirani i uključeni u praćenje svih faza izgradnje spalionice. Monitoring izlaznih emisija iz dimnjaka spalionice i obrađenih otpadnih voda zajednički su posao kompanije i predstavnika lokalne vlasti.
Moramo razviti svijest da posao zbrinjavanja otpada, koji je u svijetu vrlo profitabilan, polučuje dalekosežniju dobit – čuva planet Zemlju. Sav otpad kojeg ne zbrinemo ostaje oko nas, u ovom ili onom obliku. Klimatski poremećaji upozoravaju nas da nismo bili dobri gospodari okoliša i da vrijeme nebrige nevjerojatno brzo dođu na naplatu.
Spalionice – da. Dvostruka mjerila u istoj djelatnosti i neprofesionalnosti – ne.
izvor: HINA
Post je objavljen 18.04.2006. u 09:51 sati.