Prekrasan vikend.
Sadržajan.
Pun svakakvih aktivnosti.
Od onih kreativnih, preko žderačkih pa sve do fizičkih.
Vjerovali ili ne, najteže su mi pale ove fizičke.
Njima sam se najviše veselila, a sad ispaštam.
No, svako zlo za neko dobro.
Rolanje je prošlo bez ozljeda.
Vožnja na biciklu isto tako.
Preskakivanje užeta...hm, to je priča samo za ženske uši...nakon tri poroda maternica mi je ostala spuštena pa mi nije baš lako preskakivati ali kćer je bila neumoljiva...Mama, ak ti se piša idi pišat i vrati se preskakivat! Još moraš preskočiti barem dvije serije po pedeset puta.....
I tako dolazimo do meni najdraže aktivnosti koja me ovaj put skupo koštala ali svako zlo za neko dobro...
Od silne želje da pobijedim svog dragog, dala sam sve od sebe. Napucavala sam lopticu najjače kaj mogu i pobjeda je bila moja. Naravno da je on na kraju rekel da mi je pustil...
No, nakon nekih pol sata počela sam osjećati oštru bol u ramenu desne ruke. Nakon još pol sata nisam uopće više mogla micati ruku.
I kaj sad?
Kak ću se otuširat, oprat i osušit kosu?
Hm.....
Pretpostavljate!?
Upregnula sam svoju satniju i danas sam zrihtana cakum-pakum!
Dragi me okupal, opral kosu, stavil regenerator, raščešljal...
Kćer mi je osušila kosu, nalakirala nokte, pripremila robu za posel....
Kad sam bila spremna za krevet trebalo mi je još samo namazati to rame, a to su naravno napravili moji sinovi...
I tak, ruka me i dalje rastura...Mislim da ću danas ipak kod doktorice...Ovo vam pišem nabadajući lijevom rukom po tastaturi i sama sebi sam smiješna.
Čak sam i od kolega dobila poštedu. Ne samo da me nitko ništ ne traži nego su mi i kavicu skuhali!
Pouka priče: Sve je lako kad si mlad...a kad nisi onda vrijedi ona:
Snađi se druže!(pa makar i pod cijenu boli)
UPDATE: nakon što su mi Franc i Ddadd ljubazno skrenuli pažnju, shvatila sam da vam uopće nisam napisala u kojoj igri sam pobijedila dragog i povrijedila rame. Naime, radi se o badmintonu!!!!
Post je objavljen 18.04.2006. u 09:13 sati.