kažu da je sedma godina braka kritična. kod mene je to druga godina hodanja. obično su veze pucale puno prije tolikog staža ali to ne brojim jer sam tada još bila "dijete". sad sam, kao, puno ozbiljnija pa se tek zadnjih par veza broji. sa bivšim sam prekinula mjesec dana prije druge godišnjice. jednostavno, ljubavi više nije bilo. ili je možda bilo samo je nisam znala prepoznati? nikad ne znam protumačiti ono presijecanje u trbuhu kad se vidimo. sreća, vrijeme liječi sve rane pa je i to prestalo.
jučer mi je sa sadašnjim dragim bila druga godišnjica. proljeće je a u meni nemir... i proradile bube u glavi. šta ako on nije onaj pravi? šta ako ja njega ne volim već je sve ovo samo jedna velika navika? šta ako...? milijun pitanja a nigdje pravog odgovora. samo: ti sama znaš šta je najbolje za tebe. da znam, ne bi druge pitala.
danas me pustilo. znam da je on (trenutno) jedini s kim mogu podijeliti sve svoje strahove i s kojim bi mogla dočekati starost. vidjet ćemo kako ću razmišljati za još dvije godine...
a tebi, madagaskar, duboko se ispričavam što te nisam uspjela razveseliti. ali sada barem znaš koliko mi značiš..
Post je objavljen 18.04.2006. u 08:50 sati.