Deftones-i, Zagreb 27.6
Moj prvi bend. Više ih ne slušam toliko ali oni su moj PRVI BEND.
Kao prvi poljubac, prvi sex, prvi auto, prvi posjet ginekologu, prvi pad sapuna u tušu...
Romantik, nema kaj. Bilo je to vrijeme kad je Chino bil Bog. Slavil sam njegov rođendan, znal sam apsolutno sve o tom bendu. I onda sam otkrio glazbu.
Neću sad govoriti da su loši, jer nisu. Odlični su. Još i danas zvuče drukčije i kvalitetnije od ogromne količine bendova. Ruku na srce, nemogu se mjeriti s legendarnim veličinama kao što su Tool, Dredg, ili Jacques Houdek, ali oni su uvijek bili svoji, imali su svoj šarm. Preproducirani pjevač koji zapravo glumi da zna pjevati, pjesme koje imaju manje akorda od prosječnog punk benda, ali uvijek je to zvučalo odlično, iskreno i inovativno.Preživjeli su ono što ja volim zvati TAMNIM RAZDOBLJEM ŽESTOKE GLAZBE (čitaj: nu[new?]metal), a ako im sljedeći album krene preživjet će i emo, i uvijek će biti tu, jednostavni, iskreni i... debeli hašomani.
Žive legende. Idem na koncert, upalit ću upaljač i pjevati Knife Party, bacati se na 7 words i urlati "I DON'T CARE WHERE JUST FAAAR!". Sjetiti se dobrih starih vremena dok ti nije trebao A4 papir samo da nabrojiš podžanrove metala, core-a ili ema da bi opisao glazbu nekog benda.
Oni su Deftones i sviraju...pa...Deftones-core/metal/emo/grind/kurac . Jedini i neponovljivi debeli hašomani...
Post je objavljen 18.04.2006. u 04:16 sati.