Marketing
Just a perfect day!!!
Bilo je to u četvrtom razredu osnovne, 4a i 4b su išli na maturalac na Plitvice. Oooo sam Bog zna koliko sam željela ići. Osnovna škola Višići, Josipa i Sandra idu
(curke vidite da vas nisam zaboravila), oh vjerojatno još uvijek pamte taj dan, no ti-ti nećeš ići, tj ja neću otići
…
Ah kako teške uspomene, tata je živio tu u blizini, spika je išla da ću ići drugi put, hej pa to je blizu tate, pa zašto putovati iz Hercegovine, put je dug a cijena nije mala, ma ti ćeš ići drugi put, o da
…
I naravski, preselila sam se tu, nekih možda 70-ak kilometara od Plitvica, još davne 1998. i pogodite koliko mi je još vremena trebalo da posjetim Plitvice, ali onako pravo, ne da ih gledam s ceste, o da…
Uskrs je prošao, subota mi je bila odlična
, sorry onima kojima možda i nije, svanuo je ponedjeljak-što bih radila?? Da, danas je taj dan, zašto ne?, imam nešto love, o da, zašto ne??? Trebalo je samo natočiti goriva, skupiti ekipicu i eto, nadat se da nas auto neće ostaviti na cjedilu i piči…Zaboravila sam još samo zapjevat pjesmu picim picim pici cu i na Plitvice stići ću… U roku 50 minuta bile smo tamo, ulaz za odrasle bio je 55 kuna, valjda još samo ovaj mjesec dok ne krene sezona, a za djecu do 18 godina 30kn. Pisalo je onako strogo -djeca 30kn, Milejn se pitala može li proći pod djecu, a kad ju je ona gospođa pitala za godine zamrla sam od smijeha, izašla van držeći se za trbuh
. Tek sam malo prije otkrila da se djeca vode do 18 godina, no svejedno, njoj je i tak tek 19, no ok može ona proći i pod 12, bilo je u tom trenutku zbilja smiješno…
I tako, avantura je mogla početi, mislim nemojte me krivo shvatiti ali ja živim za ovakve trenutke, jednostavno uživam, i koliko god nekome bilo smiješno što sam tek danas bila na Plitvicama vjerujte i meni je. Jer ipak smo mi narod koji prije obiđe Španiju, Švajcarsku, Holandiju i tak te zemlje nego naše bisere
…
E sad, ukratko, morali smo proći određene točke od ST2 do ST 4 (ST1 nije vrijedna spomena jer smo i tak išli duljim putem), obišli smo većinu toga, što pješice što brodicom i Vozilom, no točka St 4 je ostala neviđena. Morala sam ostaviti nešto i za drugi put jer une su mi svjedoci koliko patim zbog neviđene točke i definitivno ne mislim čekati sljedećih 7 godina da bih se ponovno vratila jer kad jednom dođeš ne možeš, a da se ne vratiš, barem je kod mene tako…
Ma bila sam ka dite koje se raduje određenoj igrački ili čemu god već ne, u određenim trenutcima bilo je i naporno, mislim valja sve to i fizički podnijeti, treba se spremiti kondicijski, dug je to put
…
Ma da ja ne pišem gluposti svi znamo da fotke govore više od ičega.
Dakle:
ovakav prizor nas je dočekao odmah na početku
A preko Kozjaka smo se vozili tzv. elektročamcem
I došli tu, pravi gušt…
dalje smo nastavili po ovakvom terenu, ne preporučujem starke u ovakvim uvjetima
Šupljara obećaje, pogled je odličan, ali malo je teže popeti se uz nju
No kada se popnete imate što vidjeti, a s druge strane jednako tako
Bilo je poprilično nezgodno ovdje se slikati jer kapljice su nas doslovno okupale, no bilo mi je potrebno pranje kose…
onda opet avantura, pred nama put je dug
odmor dobro dođe
zabranjeno branje cvijeća
nesvakidašnji prizori no čovjek bi se naviknuo
nema ptičje gripe, I hope so
povratak među ljude, dijeljenje dobra i zla
Povratak s gornjih jezera, od točke ST3 do ST 2, bila je to Brzina 3, čisto me bilo strah, ali imala sam jednoga koji je suosjećao sa mnom, klinjo je svako malo govorio da vozač nije normalan, a ja sam ga podupirala.Iako sam bila i za to da okružimo još jednom…
ipak smo izdržale, jedna tenisica se odlijepila, na povratku doma posjet fast foodu, jer ipak smo dosljedne sebi…
Zaključak-jedva čekam povratak…
Post je objavljen 18.04.2006. u 01:25 sati.