U ove svete dane kada se spominjemo Onoga koji je za nas preuzeo sve muke svijeta, i mi, ili barem neki od nas, u gluhoj noći izmoreni malim bićem koje kuži samo potrebe stomaka, s iskricama koje skakuću oko očiju i zvjezdicama koje pjevaju Sinatrine klasike, pokušavamo retrospektivnim uvidom okarakterizirati dosadašnje držanje. Kako smo svi od krvi i mesa, slabi i podložni mnogim napastima odma si upisujemo jedinicu u dnevnik, pokrivamo se ušima i otpužemo ispod prvog kamena. Nakon toga ponizno i skrušeno molimo Boga za oprost ili barem za blaži kriterij, kako bi mogli dići ocjenu na -3 i opet ponizno i skrušeno zahvalimo na poklonu, jer Bog je milostiv prema iskrenim slabićima.
Katkad se zapitam da li itko od Vas ikada sam sebe ocjenjuje i koje kriterije primjenjuje prilikom te znanstveno-empirijski neutemeljene evaluacije? Hm. Preispitivanje svojih postupaka kao oruđe za unaprijeđenje duhovne razine mi se čini kao zgodan način osobnog usavršavanja. No ima jednu manu. Anketa na uzorku od jedne osobe prilično nevjerodostojna. Ipak, realno gledajući, izuzevši pošten, ozbiljan i predan rad, ne poznajem bolji način da od sebe učinimo bolju osobu. Budući sam introvertan tip baš mi je drago što nemam vremena, volje ni snage za introspektivnu kontemplaciju, šta god da to značilo, jer bi mi vjerojatno mozak eksplodirao. Kako ću se upravo onesvijestiti od umora molim vas da ne uzimate za ozbiljno ove moždane izlučevine, a ako su Vas navele na razmišljanje ili barem na povraćanje ili brzi odlazak na WeCe onda povlačim ispriku i idem se bahato šepuriti pred klincem od mjesec dana jer imam bolji i promišljeniji vokabular od njega, i mogu više kiselih krastavaca pojest i pive popit. O sklekovima da ne pričam. Pa taj švrćo se ne može izdić s površine. Za njega sam ja s rekordom od tri poluskleka Supermen.
Enivej...
Sretan Vam Uskrs. Želim svako dobro Vama i Vašim najdražima, i molim se da u srca primite mir kakav samo Gospodin može darovati.
Post je objavljen 17.04.2006. u 19:43 sati.