I jos jednom.. jos jednom sam otvorila stranice svog dnevnika, koji me tako zeljno ocekuje. Ne znam odakle krenuti, odakle poceti, sto reci prvo. Tromagijski turnir jos uvijek traje, za 2. mjeseca ce biti finale. Da, ali to nije toliko vazno. Mozda je najvaznije da sam prekinula s Dracom. Jednostavno, ja to ne mogu vise. Predugo to traje, a sve se polako pretvara u nocnu moru. Njegova neprestana optuzivanja, moja predbacivanja, sve se skupilo i ja sam jucer prekinula s njim. 2 dana nakon sto mi je poslao ono. Nije bilo suza, nije bilo optuzbi, mislim da je i njemu i meni dosadilo. Volim ga jos uvijek, naravno. Ali zasto trpiti ako to nije to? Samo zato da bi ostali imali pricati o Summer & Dracu? Gdje su bili, sto su radili? Ne, meni to vise nije potrebno. Imam 14,5 godina i duga veza mi nije ni nakraj pameti. Izdrzali smo 7 mjeseci, puno. I sve sto je bilo s Dracom nikada necu pozaliti, to su mi bili jedni od naljepsih dana u zivotu. Svi nasi poljupci, zajednicki odlasci, sakrivanja - sve su to prekrasne uspomene. Ali ja ne mogu vise. Razgovarala sam s Hermionom poslije prekida s Dracom i osjecala sam se slobodnom. Ne znam kako opisati taj osjecaj, ali ja sam bila sretna. Sretna nakon dugo vremena. Osjecala sam se slobodno i sretno poput ptice. Hermiona i ja smo razgovarale i setale se po perivoju i srele smo Hufflepuffe, na celu sa Cedricom Diggoryem. Cedric je stao i popricao s Hermionom, a ja sam stajala pokraj njih i smjeskala se kao zadnja glupaca. Nisam znala sto reci. Ma meni je Cedric oduvijek bio tiha patnja, jos odkad je hodao s Emmom i s Lavender. Njih dvoje su pricali o turniru, Harryu, Cho Chang, Viktoru Krumu i o skoli. Cedric i ona su pricali, a onda sam ja odjednom rekla kako sam bas sretna. Koju sam glupost izvalila! Ma nije glupost, sretna sam. No, oni pricaju o Moody-u, a ja izvalim da sam sretna. Kako su me pogledali, posebno Cedric. Opalio se smijati kao idiot. A ja sam samo htjela propasti u zemlju i nestati. Na svu srecu, naisla je Lavender pa sam otisla s njom u dvorac. Ispricala sam joj sto se dogodilo, a ona se opalila smijati. Lavender je rekla da je to ispalo simpaticno,a nikako sramotno. Dobro, mozda malo, rekla je. Bas pred knjiznicom smo srele Draca koji je pricao s Wendy. Draco i ja smo se pozdravili i to je bilo to. Dobro, mozda sam ja ocekivala i nesto vise, ali ja sam ta koja je prekinula tu vezu i zasto bi on samnom pricao sad uopce? I pozdrav je dobar, mislim. Lavender i ja smo dosle u drustvenu sobu, a Ron je pisao zadacu. Ja sam izvadila ovo cudo i pocela pisati, a sad idem. Inace cu zakasniti na Carobne napitke, a to ne bi bilo dobro, ne?
Post je objavljen 18.04.2006. u 13:52 sati.