Moram napisati post za danas... Nužno je :)))... Danas je dan kada mi se vraćaju svi moji dragi.... Ponedjeljak... Mrzim ga... Ali danas ću iznimno promijeniti svoj stav... Volim ga... (Strašno zvuči)... Posljednji post sam napisao navečer, jučer, i imam samo jedan komentar... Tako da mi je malo krivo što idem pisati novi.. Ali opet ću danas promijeniti svoj stav... Pišem post... Već me Karačić zvao van, ne imajući na umu ono što sam ja rekao, ove praznike( ovu bijedu, pišljivih 10 dana ) provest ću sa svojima u Remetincu, oni su ipak najzabavnije društvo i s njima mi je najugodnije... Sada govorim za općenito, mi 13- godišnjaci smo vani, a vani je 22h, u našoj koži biti u nekom stranom kvartu u to vrijeme, malo je neugodno, draže je meni držati se svog kvarta, sa mojim najbližijima( ne obitelji, već društvu )... Preporučam si da ne trošim vrijeme baš sa svojima iz razreda, jer ja idem u školu koja je prilično daleko, Trnsko, pa to nije moj teren, ja nemam što glumiti na njemu... Sve mi se čini da je moja kriza prošla... Ovih par dana nisam dolazio u veće konflikte sa starcima, a ni sa društvom... Malo sam spustio mozak na zemlju: Naravno da više ne osjećam očaj jer ne trošim vrijeme sa društvom iz razreda ( oni koji idu sa mnom u razred, neka dalje čitaju, a i oni koji ne idu )... Razred je prilično oprijedjeljen, i ima svoju zajedničku perspektivu( barem dosta njih) kojom ja ne gledam u svijet... Moja i njihova perspektiva bazira se na stupnju objektivnosti... Njihova je prilično crno-bijela, a moja ima maltene sve boje ovog svijeta... Nekada me to živcira( kod mene ) jer se ne uklapljam u većinu njih, a smatraju me štreberom kada lanem neki filozofski pojam... Ups, to je fatalni lapsus... Iako oni to tako ne gledaju ( kao što rekoh)... Čim se malo zanesem tom temom, tom sa tim perspektivama, objektivnošću, filozofiji, psihologiji, bla bla, etc, padam u očaj, kao na primjer sada, pa ću samo zarolati po površini... Još se barem mogu nakesiti( bilo kiselo, bilo iz srca ), imam oči podivljalog badema... :))))... Zgodno... Danas ja kreirao naslovnicu za svoju knjigicu... Da, da... Jesam, jesam... :)))... Ovako izgleda... Stoji žena, s ljutitim očima, s jedne strane ima crnu dugu kosu ( do dojki :))..), a s druge strane ima crnu kovrčavu, kratku kosu... Ima malen nos, a široke zjenice... Ima madež malo gore, pa desno od crno našminkanih vatrenih usnica... Oko vrata je steže crna prozirna marama, topić koji nosi na sebi ima dekolte, solidne dubokoće :)).... Grudi sežu do neke... Hm... Valjda 4-ke, ali nisam baš siguran... Dosta su velike... Topić nije baš dug, pa se vidi pupak( ispiercan),... Ima nepravilno posložen remen, crni, na kojeg se nadovezuje crna duga suknja gotovo do gležnjeva... Stoji u pozi nekakve opasne dame, recimo, a iza suknje izviruje(lijevo od suknje lagano izlazi) malena djevojčičina glavica, crne kose i dugačkih šiški... Njih dvije stoje uz kraj bazena, a na bazenu se vide njihovi odrazi, te odraz osmijeha mjeseca.... U pozadini se vide razni duhovi... Da, tako nekako to izgleda... Pozdravljam dvije Gospićanke(one znaju da su to one), Badurine, Remetinčane, a toplo iz srca pozdravljam Andreu i Luku, koji su napokon zabrijali... Neka budu zajedno do vijekova zato što si pašu i zato što se vole, a dijelom iz razloga što sam ih ja dijelom spojio, i da se posvađaju, za konflikt će, naravno, kriviti mene... Jaj............................ A mi se čujemo, ja, naravno, danas idem van u 20:15h, zapravo možda u 19:00h zbog Monike, pa do 22 i pola... Možda se još čujemo navečer, ako će biti dosta komentara...
Post je objavljen 17.04.2006. u 15:32 sati.