Čitajući u Novom zavjetu različite izvještaje o situaciji Isusovih učenika i ostalih koji su ga pratili, nailazimo na dosta sličnih situacija: bez Uskrsloga su prestrašeni, zatvoreni, bez nade, razočarani ali kad se Isus pojavi među njima, postaju radosni. Uskrsnuće je temelj naše vjere, a središnji dio ili najvažnija dimenzija uskrsnuća jesu ukazanja.
Isusovo uskrsnuće dogodilo se bez svjedoka, nitko nije vidio na koji se način to dogodilo. No, to nije neki događaj na području vjere i duha, nego konkretan događaj, koji se dogodio na ovom našem terenu, u ovom svijetu i ukazanja su upravo konkretizirala uskrsnuće u našu povijest. Što se zbivalo između Uskrsloga i apostola, očevidaca? Inicijativu ima Isus. Novi zavjet govori da se Isus ukazao, on se dao vidjeti. Nikakav napor ne bi pomogao apostolima da vide Isusa. Oni su vidjeli Uskrslog zato što im se on sam dao pokazati. Uskrsli se javlja tako da ga oni vide, javlja im se i nestaje s očiju. Svako ukazanje ujedno je i opraštanje od njih, on se nalazi na putu prema Ocu, prema Uzašašću. Ukazanja se događaju na razini osobnog susreta. Isus razgovara s apostolima, jede pred njima, daje im ovlaštenja za njihovo poslanje, potiče ih i tješi. Vidjeti Uskrsloga uključuje slušanje i osobno prihvaćanje.
Za one koji još nisu povjerovali u Uskrsloga nuđa se, mogli bismo reći, zadnja šansa da njihova vjera postane uskrsna – na primjeru apostola Tome. Pravi čovjek današnjice, osoba koja vjeruje samo u ono što se može ispitati i na eksperimentalni način doći do rezultata. Odakle takav otpor u njemu? Tako velika zatvorenost i tvrdoća rađaju se samo iz velike boli i razočaranja. Trpio je možda više nego ostali, te ne želi više riskirati i ponovno se razočarati. Zbog toga traži sigurne dokaze. Zatvara se u svoj jad i za njega biti mrtav manje boli, nego živjeti. I današnji čovjek odlučan, sposoban je suprotstaviti se trpljenju i smrti. U stanju je da se dade i ubiti, doduše pod uvjetom, a taj je: dokazati kako ne vjeruje u stvar za koju polaže svoj život. Trpjeti a da se ne može vjerovati i nadati, je oblik vjere našega vremena. Isus se blago prilagođava Tominu zahtjevu i svojom ga blagošću dovodi do vjere.
Ne zaboravimo da je jedan od razloga što je Toma ostao sumnjičav također i u tome što nije bio u zajednici. Izdvojiti se iz Crkve, otići ili prezreti zajednicu i njezinu podršku u vjeri, uvelike nas vodi na put da u svojoj sumnji i krizi ostanemo do kraja.
Možda smo u biti više vjernici, nego što mislimo. Isus šalje poruku koja vrijedi za dva tisućljeća, za svakog čovjeka, za svakoga od nas: Blago vama koji ne vidite, a vjerujete. Uz sve opasnosti za dokazima svoje vjere, Kristova je poruka naša šansa, radost i povlastica: možemo vjerovati, a da prije ne prisiljavamo Krista da nama dade vidjeti i dodirnuti. Ono što mu možemo ovdje na zemlji pokloniti jest, da, prije nego ga vidimo, povjerujemo u njega.
Post je objavljen 17.04.2006. u 13:28 sati.