Bilo je super dok sam još bila u poziciji kad makar jedva, ali ipak, obavljati iste kretnje - pojavljivala se u školi, bila negdje u toku vremena i prostora ili zurila okolo. Još sam uvijek bila u redu ili barem dovoljno u redu. Sad sam totalno sjebana, postala sam nefunkcionalni mentalni slučaj.
Svaki novi dan potpuno je isti kao i onaj prije. Svaki puta kad donesem odluku da ću novim jutrom biti u naponu snage, bez lošeg raspoloženja, očaja i suza na licu, jednostavno ne uspijeva. Ponekad pomislim da ako bi uspjela zgrabiti samu sebe i dovesti se u red, da bi to baš bila ona stvar koja bi sve riješila. Ali ne. Depresija je jako podmukla, najgore je to što daje užasan osjećaj usamljenosti.
Post je objavljen 17.04.2006. u 12:56 sati.