nema krivoga puta, svaki put koji odaberemo odabrali smo s razlogom koji nam i nije bash potpuno jasan, zbunjuje nas i tjera da razmishljamo, da pokushamo nachi odgovor kojeg nema, tjera nas da bacamo prejedinstvene trenutke svojega zhivota na razmishljanje, zato ja ne razmishljam, nema smisla, kao ni odgovora, to shto radimo napravili smo vech beskonachno mnogo puta a pak opet radimo to po prvi i zadnji put i svaki put imamo iluziju odabira premda je nash put vech davno postavljen, kada dodjete nakamo nemojte se pitati zashto, nema smisla, pitajajte se shto ste dozhivjeli na putu, koliko puta ste se nasmijali, koliko puta plakali, ako ste negdje gdje nebi trebali biti varate se, u svakome trenu ste tochno ondje gdje ste potrebni, makar se chinilo besmisleno sve se dogadja s razlogom, ne pokushavajte nachi razlog, to je nemoguche, on che se sam otkriti kada je vech prekasno, jedino se nadajte da na dan svoje smrti mozhete s zadovoljstvom pogledati nazad na svoj zhivot i rechi da vam je bilo prokleto zabavno, jedino tako chete biti spasheni jer sutra sve pochinje iznova...kraj je pochetak...pochetak je kraj...
Post je objavljen 17.04.2006. u 13:01 sati.