toliko toga bi htjela reći...istresti njima u lice...onima kojima nikad nisam bila dovoljno dobra...nakon obilaženje obitelji i žustre rasprave legla sam u krevet i izazvana bjesom odnosno žaljenjem prema primitivcima počela se smijati...šta se događa sa onim da bi bake i djede trebali biti simpatični starčići koji uživaju u mirovini sa svojim unucima koje vole više od ičega...ali ne..pošo je kod mene sve naopako tako i to..baka i djeda su mi gnjavatori koji misle da su popili svu pamet svijeta i koji me dave govoreći da svojom tvrdoglavošću i buntovnošću ništa neću postići...uz to iznoseći svaki put sve što kod mene ne valja...ne prolazim sa 5,ne znam govoriti 7 svetskih jezika,nisam mamina curica koja nosi palmice i subotom navečer sjedi kod kuće...pa dobro..prije me to ubijalo u pojam...šutila sam..trpila u sebi..gutala suze kad sam došla kući....bojala sam se pobuniti..mislim nije da sam se bojala...poštivala sam to a na kraju se počela pitati zar bi stvarno tako njima bila savršena...ali istina je....sada me briga...samo što za razliku od tada više ne trpim u sebi...i ne plačem...o ne..za takve se stvari ne vrijedi plakati...i nije me briga..jučer dok sam bila tamo,odmjeravali su me u izderanim hlačama i sa crnilom oko očiju..rekli su da izgledam grozno i da mi ne priliči...ili ne priliči onome što njima odgovara...a ne znam...kažu da sam prebuntovna....ne ja se samo borim za sebe...za opstanak u ovom svijetu...kažu da nemam dlake na jeziku...da,shvatila sam da nekim ljudima iskrenost ne leži i da im nije jača strana e pa dragi moji istina boli...kažu da se ponašam nemarno...nije istina...sudite po igledu...kažu da nisam više kao što sam nekad bila...nemojte to tražiti od mene...ja sam obična tinejđerica koja se pokušava i traži svoj neki životni put...kažu da trebam slušati što mi drugi govore...slušam ali sama na kraju odaberem ono što mi odgovara...kažu da sve rješavam tako da okrenem leđa i odem...nije na ne znam drugačije..samo znam da ništa što kažem neće biti dovoljno dobro...kažu da ne znam što ću raditi u životu,i da nemam jasne ciljeve...e pa možda nemam...ali imam obrise onoga što želim,i što želim biti...i imam veliki san...samo je pitanje osluškujete li vi dovoljno...čujete li kada se raspravljamo što vam ja govorim...želite li čuti....i za kraj ,smijem se...jer sam to samo ja...kakva god bila..čak iako vama to ne odgovara....ali nju možete kontrolirati...uzmite ju u ruke....dobro stisnite i oblikujte po želji...mene ne možete...
I can only be myself
I’m sorry that’s hell for you
Save you breathe ‘cause here comes the truth
I’m over the drama of you
And that’s something new
Well I’m staring out my window
Wondering what it is I should have said.
Post je objavljen 17.04.2006. u 11:56 sati.