Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/babl

Marketing

život grada

Dežmanov prolaz smješten je na jednoj od najatraktivnijih lokacija u Zagrebu. Ako križanje Ilice i Frankopanske ulice zamislimo kao veliko slovo T, Dežmanov prolaz se nastavlja kao produžetak uspravne crte tog slova. Dakle, nalazi se u najužem centru grada, a kako je presječen izravni promet, u njemu nikada nema gužve, dok lokali preko ljeta mogu iznijeti stolove i stolice na ulicu. Od Ilice ga dijeli bedem zgrada, a otvoren je izravno prema Zagrebačkoj gori, tako da je za sparnih ljetnih dana dovoljno zaokrenuti u njega i osjetiti svježi zrak i da je temperatura niža za nekoliko stupnjeva.

Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća u njemu je bilo sve živo. Na samom početku i danas se nalazi LIKUM-ova prodavaonica potrepština za slikanje. Do nje je bio "Delfin", jedna od najboljih picerija u gradu s nezaboravnom tjesteninom drugih vrsta i niskim cijenama. I danas je u blizini "Trinestica", ali nema više "Mooney"-a, jednog od najboljih kafića koje pamtim. Između njih je bila prodavaonica mješovite robe u kojoj se moglo nabaviti sve što je svakodnevno potrebno kupiti. Malko dalje bio je "Velvet", također nezaboravno okupljalište. Pored njih bio je ondje niz obrtničkih dućana: Rokova fotografska radnja, frizer, optičar, urar, kopiraonica i prodavaonica tekica i olovaka, nekoliko butika s odjećom i srodnih lokala, te neuništiva opskurna slastičarnica na kraju. Niz je završavao kinom "Tuškanac" na početku parka koji se dalje nastavljao kroz rezidencijalnu četvrt sve do Sljemena. Gotovo cijelu jednu stranu zauzimalo je nekoliko zgrada u kojima je bila Televizija, što je pribavljalo dovoljno zgubidana i baraba da kafići dobro posluju preko dana.

Krajem devedesetih godina, "Kinematografi", poduzeće koje je upravljalo kinom, počelo se osipati, te je kino zatvoreno. To je značilo da su izostali valovi kino-posjetitelja koji su tri puta dnevno uvečer prošli Prolazom i naplavili kafiće. Vlasnik prostora je odbio produžiti najam Budi, koji je vodio "Mooney", i pokušao sam preuzeti posao, ali je učas neslavno propao, te je "Mooney" zatvoren. Zatvorena je i kopiraona, a dućan mješovitom robom pretvoren u butik. Tako su prestali dolaziti ljudi s Tuškanaca kojima je to bilo zgodno mjesto za svakodnevne manje kupovine, pa bi pritom zasjeli s poznatima na kavicu. Lavina zatvaranja zahvatila je male obrtnike. Onda se Televizija preselila u cijelosti na Prisavlje, a umjesto njih doselilo neko otromboljeno ministarstvo, i kafići su opustili i preko dana. Napokon je zatvoren i "Velvet" i Dežmanov prolaz se pretvorio u sjenu onoga što je nekoć bio. Danas je to mrtvo slijepo crijevo u centru grada u kojemu nekoliko preostalih lokala samo čudom vegetira na rubu opstanka.

Doduše, u prostorima bivšeg kina otvoren je filmski centar, ali to više ne može mnogo pomoći. Kada se presiječe ono što je godinama raslo, nije moguće da preko noći ponovo oživi.







Post je objavljen 17.04.2006. u 12:54 sati.