Što reći o igri majstora ? Steinitz je ušao u duel sa znatno većim iskustvom, posebno u match – susretima. Istina, Čigorin je potvrdio snagu na turniru u NewYorku, ali u doba matcha on još uvijek nije bio potpuno sazreo. Razumije se, njegov šahovski zenit došao je tek poslje ovog matcha, tj. U Hastingsu 1895. i slijedeće godine u Budimpešti. Pa ipak, može se tvrditi da je Steinitzu (Štajnicu) Čigorin bio ozbiljniji i opasniji suparnik od jednog Zukertorta (Cukertota), kojega je Staeinitz naprosto pri kraju matcha pregazio. Uostalom ruski majstor pokazao se nadmoćnijim u vođenju Evansovog gambita, s kojim je postigao 4,5 : 3,5, dok je Steinitz dominirao u daminom gambitu 7:1.
No, bez obzira na sve, temperamentni Kubanci više su navijali za Čigorina, nego za Wilhelma Steinitza. Ovaj plavokosi Rus zadobio je njihove simpatije svojom dinamičnom igrom bez predrasuda, jer je predstavljala izrazit primjer šahovskog umjetnika i estetu, koji na umjetnički način otkriva Europu na šahovskoj sceni.
Odmah poslje matcha Kubanci su izrazili svoju naklonost prema Čigorinu, na taj način što su svjetskom prvaku predložili da ubrzo odigra revanš match s ruskim majstorom. No oprezni Steinitz odbio je takav prijedlog pravdajući se umorom. Ipak pristao je odigrati tri konzultacijske partije u kojima bi svatko od protivnika igrao u društvu s kubanskim majstorima. Ovaj dvoboj završio je neriješeno -1,5:1,5.
Pri povratku u Rusiju Čigorin je izjavio: «Kod Steinitza je jako teško naći slabu točku».
Poslje matcha izbio je spor na stvaralačkom planu između Steinitza i Čigorina o razvoju šahovskih ideja. Kako je Steinitz rastavljao sve činitelje šahovske partije na pozicijske elemente, s kojima je na racionalan način gradio svoje pozicije, dotle Čigorin ne rastavlja živu cjelinu neke partije. On u nju proniče snagom umjetnika uočavajući sve njene karakteristike i pronalazeći akciju, jer po Čigorinu Steinitzove metode unazađuju šah. S time se doista teško složiti i to možemo shvatiti na izvjestan način kao opravdanje nakon poraza.
U izvjesnom smislu njegovo stvaralaštvo bilo je svakako odgovor na Steinitzove nedostatke i, što je najglavnije, budućnost je pokazala da je Čigorin postao osnivač ruske šahovske škole.
Post je objavljen 17.04.2006. u 12:33 sati.