On je poput autističnog djeteta.. (znala sam oduvijek, ali svi su tvrdili suprotno, pa je bilo logično da ja takva kakva jesam, igram kontru..)
Zapravo, on je bez čiste hrabrosti...,
iako ponekad grijem nadu da će sutra (iznenada ) on sve shvatiti
postati moj mali heroj..
i kao gladijator obraniti moju čast...
Sinoć sam napokon izračunala (hvala bogu i matematici)...ta njegova tendencija na xy nikako se ne poklapa s mojom računicom...
ja sam htjela Hektora..,
a dobila sam Parisa; jednokratnog ljubavnika, poludnevnog ratnika, vječnu kukavicu...
Ljetos mi je stavio cijeli grad na dlan, a onda poslao Katrinu da sve izbriše...
no tak i tak, zapravo, ta moja grčka pričica čak i ne drži vodu....
jer on ipak nije stavio svoju Troju na kocku...
zbog mene...
(nećemo računati "moć trenutka"...)
....jbga...to je sve što mogu reći...
i što sad?
ja bi opet na Hvar, u uvalu....jer tamo more okružuje i potapa, sve neželjene došljake
poput njega..,
tamo ne rastu emocionalni bonsai, samo masline…
(koje sam sama posadila, da se imam čemu vratiti...)
jbga II. put..
neki dan sam zaključila da bi se mogao napisati jbni dipl/doktorat na temu "Upotreba rječice j-e-b-i-g-a u hrvatskom jeziku", jer ruku na srce najbolje opisuje one neka kvazi-nepovratno-sjebana stanja...
(jadni svi oni jezici koji je nemaju...)
Post je objavljen 17.04.2006. u 12:23 sati.