ok vjerovatno će većini vas biti čudno što na uskrsni ponedjeljak raspravljam o smrti ali eto. je smrt ne doživljavam kao kraj ili kao nešto loše jer je vjerujem da se svi reinkarniramotj. da sa smrću samo mijenjam svoj fizički oblik tijela i postajem nešto drugo. ssmatram da se ljudi uvijek reinkarniraju u neke druge ljude a ne u životinje. no... nisam ustvari o tome htjela pisati nego o sahrani... sprovodu. ne znam kako vi ali ja mislim da je važno kako će me se sahraniti. to baš sam jučer o toj temi počela s mojim G i kaže on meni pa sprovod uopće nije važan jer kad ti umreš ne znaš ništa i nije ti važno kako će te sahraniti. e pa... ja mislim suprotno. ja mislim da je vrlo važno da se zna kako će te sehraniti tj. važno je i za tebe a i za druge ljude koji će to učiniti. tj. smatram da smo mi- ne mi nego ljudi koji umru nekako prisutni na svojoj sahrani i da bi mi- tj. njima bilo drago da to naprave onako kako su to oni htjeli. mislim da me netko krivo ne shvati ja ne planiram ono sutra umrijeti ili se ubiti ili tako nešto... mislim da je život predragocijen da bi ga si sami oduzeli nego samo smatram da se treba znati neki rad. pošto živimo u nekom ajmo reći civiliziranom svijetu u kojem bi komunikacija trebala biti na prvom mijestu (iako često puta nije ni posliednja rupa na svirali) smatram da bi bar vaši najbliži trebali znati kako želite da vas se sahrani. evo sad vas pitam jel vi smatrate da je nisam normalana zato što sam ja isplanirala svoju sahranu???
Post je objavljen 17.04.2006. u 10:28 sati.