Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/espadrila

Marketing

Zašto sarma ne leti?

'Razbu, nije ti bed što te sad svi moji i tvoji prijatelji vole zbog interesa a ne zbog ljepote tvoje duše?'
'Ne'
'Ali, to je sve prolazno.....prave vrijednosti ostaju......već sutra tj. za dva i po mjeseca bolit će ih briga za tebe.'
'Pa? Uživam u svojoj popularnosti i nemam ni najmanjih moralnih dilema u svezi glede toga.'


I dok je moj brat uzimao novi komad pašticade i novu porciju njoka koje sam mu uz puno muke zamijesila i skuhala, pazivši da se u svakom trenutku vidi koliko muke i truda ulažem u cijeli proces, ja sam se itekako zapitala nad ovim ozbiljnim problemom koji se nadvio nad našu bogatu uskršnju trpezu popunjenu samim delicijama koje nam je besprijekorno posluživao naš imeđineri konobar.

Želim li da me vole zbog mene ili onoga što imam?
Koji su uopće moji aduti? Lakat? Potkoljenica? Regionalni dijalekt? Ekstenzije?
Što ako mi se dogodi da mi u srce uđe neki momčić koji je očaran mojim rebrom ali ga, zle li sudbine, nimalo ne zanima moj stav o Daytonskom sporazumu? (a imam ful kul stav o tom sporazumu)
Hoće li itko ikada uočiti svu slatkoću moje duše i visprenost mog intelekta?
Hoću li znati razlikovati one koji mi prilaze sa iskrenim osjećajima u srcu od onih vicioznih glumaca koji bi se samo rado uvjerili u moje neprikosnovene i već opjevane ljubavničke sposobnosti?
Što ako me ljudi vole samo zbog mojih opako lijepih stopala i podebljeg bankovnog računa?
Kako znati voli li me netko zbog mene ili zbog mojih uspjeha, kako domaćih tako i međunarodnih?

Zaokupljena svojim mislima, izađoh na terasu. Svjež zrak će mi razbistriti misli, pomislih. Za mnom je došao i bratov pas, beštija impozantnih proporcija i dobrog srca, ali nažalost bez znanja i imanja.
Lizne mi ruku. Sagnem se da ga počeškam iza uha kad mi ogroman pasji jezik prođe preko lica, poglavito preko usana.

'Zar i ti?!'
Pas me gleda i šuti.
'Sad šutimo,a?! Svi ste vi isti, probate pa ako ne uspije pravite se blesavi! Kao da ja nemam osjećaje?! Samo sam ti komad mesa, jel da?! Jesi me pitao možda kako sam? Što mi je? O čemu razmišljam? Zašto šutim? A?!'
Pas šuti i tek lagano naginje glavu, ko fol ništa ne kuži, pseto jedno ustaško.
'Samo vam je jedna stvar bitna!!! Dosta mi je da me se tretira kao objekt!'
Ćuko se približava i njuši mi ruku.
'Nemoj mi se sad ulizivat! Iš! Ako ti ne kužiš zašto se ljutim, ja ti neću objašnjavat, jel jasno?!'

Raspižđeno ulazim nazad u stan.

'Kaje bilo?' - pita brat.
'Tvoj extra large pas mi je pokušao uvalit žvaku!' - odgovorih uzrujano.
'Eto vidiš, došlo je i tvojih pet minuta slave.I tebe sad svi vole' - zadovoljno će on.
'Ali to nije ljubav! On me ni ne poznaje!' - nastavih moralizirati.
'Tko si ti da prosuđuješ tuđu ljubav? Možda te on voli više od svih koji su te dosad voljeli' - mudro će maleni.
'A možda je i njemu samo do jedne stvari' - zlosutno ću ja.
'Prestani toliko razbijati glavu zašto te netko voli' - krenuo je u poentiranje moj jedini brat. ' Ljubav je ljubav;javila se ona kao posljedica tvoje erudicije ili činjenice da ideš na Svjetsko u nogometu i da ti brat raspolaže kartama. Uživaj, sister, tko zna kada ćemo opet u svojim rukama držati ključeve tolikih srdašaca!'

Pozdrav od

Espadrile Kojoj Su Dionice Značajno Porasle


let3

Post je objavljen 17.04.2006. u 03:41 sati.