Danas, bojim se, zauvijek.
Znali smo se mi i ranije posvađati, gdje bih ja demonstrativno lupala vratima i bježala u utočište svoga doma. Ignorirala njegove poruke i pozive jedan dan i onda mu se javila. Ali ovaj put nije tako. Ovaj put neću tako lako moći prijeći preko stvari preko kojih prelazim otkad smo zajedno. Njemu je moje mišljenje sasvim apsurdno. A meni njegovo predstavlja lakši izlaz. A meni je dosta lakših izlaza... Dosta mi je odgađanja problema. Dosta mi je mazanja očiju. Ne marim više za tim. Ne želim to. I ne želim da se ova situacija nastavi. On nije spreman mijenjati konkretno te stvari. A ja više nisam spremna praviti se da je sve u savršenom redu...
Boli me... Bože, kako me boli... Osjećam kao da će mi se unutrašnjost raspršiti u tisuće sitnih komadića... Osjećam kao da ostajem bez cijele sebe... Osjećam kako će onaj mizerni dio koji ostane biti nedovoljan da bi ikada više osjećala ovo što sada osjećam. Da bi se ikada više predala nekom ovako potpuno kao što sam se predala Njemu... Nikad više, bojim se...
I Njega boli, znam... Voli me više od sebe... Kao i ja Njega... Ali ne ide... A ja stvarno više ne mogu trpiti svađe oko istih stvari...
Volim ga, Bože... Ali ne mogu... Ne mogu više... :(
Post je objavljen 17.04.2006. u 02:32 sati.