Vatra se rasplamsala i žeže zrak okolo. Ti smiruješ i krotiš plamenove. Mirišu narezane grančice ružmarina. Prolazi vrijeme, a ja te gledam kako se naginješ nad žar. Tvoja pognuta ramena, miris pečene ribe koji se otima od roštilja - sve me to mami i i opija kao crno vino koje ćemo zajedno piti.
...
Na mojem otoku užarena zemlja miriše poput toplog kruha. Kupaju se na suncu grmovi lavande i lovora, a pjesma cvrčaka nadjačava zvukove mora. Dok je sunce jako njihova je glazba vladarica otoka. Neizbježna, sveprisutna, snažna - omamljuje sva čula i čovjek na ništa ne misli.
...
Osluškujem zvukove noći. U toplom mraku samo poneki sneni cvrčak progovora u snu. Tišina koja sve zaokuplja, tišina nedoživljena, jedinstvena - vlada ovim crnilom. Duša se opušta i u tom spokojstvu ja slušam tvoj glas. Govoriš mi stvari nevažne, male stvari koje sada želim čuti. Upravo sada, ovako smirena, želim samo osjećaj tvojeg prisustva - ovdje, na ovom otoku, uz mene, u tišini. Iz daljine stiže zvuk ćuka koji spontano razbija tišinu, na kratko, ne ometajući osjećaje u meni. Ćuk se javio noćas nekoliko puta i to je ona mala stvar koju ti sad želim ispričati.
...
Post je objavljen 16.04.2006. u 19:13 sati.