
Negdje...daleko od oka
A toliko blizu da bliže ne može biti
Krije se Ljekoviti Izvor...
Lijek svoj dijeli putem vodoskoka.
Tisuću kapljica bisernoga sjaja
Melodiju pjeva ... u radosti blista...
Ljepoti ovoj ne vidi se kraja
Dušu kad dotakne jedna mala kap
U Svjetlosti se budi...više nije ista.
Izvor je Jedan ... u Vječnosti Rođen
Svaki Put do njega vodi
Unutarnjom Žeđi kad je čovjek vođen.
Okrijepu on daje...
Tijelo nam čisti...
Energije okupane svom ljepotom sjaje
Pogled produbljuje... misli nam bistri.
Ljekovit je Vrutak , sve bolesti liječi
O Ljubavi on priča najmilije riječi
Dodiruje nam kožu, žilama teče
Strahove kad ruši... možda malo i zapeče.
Ali opekotine ne ostavlja za sobom
Svatko osjeća Slobodu...ne osjeća se robom,
Lijek tad tutnji, kao lavina on zbori
Zatim nas umiruje...milostivo žubori.
Svima nam je dano da dođemo do njega
Samo sjetiti se teško..
Kad se čini da dosta nam je svega...
Pa u bolest odlazimo...bježimo u tamu
A izvor čeka...daruje nam Lijeka...
Kao utopljeniku što hvata se za granu.
Izvor stoji ... i dalje strpljivo čeka
Dok lutamo po svijetu...
I tragamo izvan sebe...
Vječnost nam sprema Nevidljivoga Lijeka
Što s Ljubavlju ispuniti će mene...tebe...
Svako ljudsko biće...
Ali to je već Početak...
Druge Svjetlosne Priče
Post je objavljen 18.04.2006. u 00:00 sati.