Otkako slažem program i satnicu za SFeraKon, more me snomorice.
Jedna za drugom.
Te trčim gola gradom tražeći fotokopiraonu za program book, te me proganjaju čudno odjevene spodobe i viču: "Di si me to u program stavilaaaa?!?", te stalno kasnim na sve točke programa i iz nepoznatog mi razloga neprestano idem u autopraonu s autom kojeg nemam.
Pa se probudim i glava mi je puna uvrnutih rasporeda, satnica, dvorana, predavanja, okruglih stolova i klingonskog pjevanja.
Najozbiljnije razmišljam o tome da sve pustim kvragu i nek' se snalaze bez mene. Ali mi nešto ne da. Je li riječ o prokletstvu zvanom dužnost, ili je nešto treće u pitanju, vrag će ga znati. Ionako mi stalno govore da energiju rasipam na krive stvari.
O, Razume, vrati se!
Post je objavljen 16.04.2006. u 12:30 sati.