Marketing
Čovjek sa srebrnim zubima
Nakon najjeftinijih piva i vina kojima smo se natakali u Yunnanu, bio mi je prilican šok doci u Xiamen i tamo piti samo Martele, Henesije najskuplje viskije i najskuplji kineski Bai Jiu. Otac prijatelja kojeg sam dosao posjetiti je biznismen i ima svoj hotel, karaoke bar i nekolicinu omanjih supermarketa. Bilo je vrlo zabavno i poucno iskustvo nakratko zivjeti u svijetu bogatih i uspjesnih i svaku vecer izjesti i zapiti barem prosjecnu kinesku placu po osobi. I usto gledati sredovjecne, mocne, bogate i utjecajne ljude kako ubijeni od alkohola pricaju gluposti, jedva se drze na nogama, stalno se rukuju s tobom i nazivaju te “waiguo pengyou” (“inozemni prijatelj”)…(bas sam si nesto mislio, stalno pljujem po Kinezima, a ne zasluzuju to i mogli biste dobiti pogresnu sliku pa mislim da je sad dobar trenutak da ispravim tu nepravdu i da kazem da su Kinezi najprijateljskija nacija koju opce mozete zamisliti. Vrlo su ljubopitljivi i jos uvijek nenaviknuti na strance, uvijek spremni pomoci i opcenito, dodjete li ikada u Kinu, vjerujem da cete se odlicno provesti i zavoljeti ljude. Samo nemojte predugo ostati. Svo ovo moje gundjanje su simptomi koji se pojavljuju tek nakon nekoliko nekoliko mjeseci provedenih ovdje.)…dakle nazivaju te “waiguo pengyou”, ljube u obraz, a dobio sam pusu cak i u vrat…vrat???!!!...AAAAAAAAAAAA!!!!!!!!!… (Opcenito je ovaj put bio obiljezen napadima pogresnog spola na moju malenkost: prvo nas je jedan od one dvojice alkoholiziranih, teleskopograditeljskih Engleza iz jednog od proslih nastavaka na odlasku htio sve poljubiti…jel, u usta. Ovo su dvoje bili dovoljno sto pijani sto napuseni da bi popustili, ali ja ocito nisam pa sam se jedno pet minuta morao braniti dok nije konacno odustao, a potom mi je iducu vecer u istom baru prisao neki Kinez prilicno feminiziranog ponasanja i predlozio mi nesto od cega ja kljucnu rijec nisam razumio, ali za svaki slucaj sam odbio. Onaj dio prijedloga koji sam razumio, definitivno mi je zvucao vrlo sumnjivo. I onda dodjem nazad u Wuhan i doceka me mail od frendice kojim mi javlja da je trudna i opisuje simptome: jutarnja mucnina, stalan umor, zijevanje i nagon za zderanjem mandarina…pa ja sam cijelim putem imao iste simptome!!??… Lastane mogu li zatrudniti ako me decko pokusa poljubiti?) Usto sam se uz njih po prvi puta upoznao i sa onom posebnom vrstom djevojaka kojoj je posao da zabavlja bogate na mjestima gdje oni izlaze. Cak i nije nuzno rijec o seksu (iako pretpostavljam da se i to moze, uz odgovarajucu nadoknadu, dobiti), vec jednostavno pozovu pokoju curu u svoju sobu u karaoke baru da pije i kocka s njima (kocka se u pijenje; ako izgubis – moras piti). Meni je to cak bilo prilicno osvjezavajuce iskustvo nakon svih ovih hihihihijasamstidljivapriglupakokos Kineskinja koje te od silne stidljivosti i pristojnosti ne gledaju u oci dok pricas s njima, jer je za ove ocito da su upoznale kretene svih mogucih vrsta i da se znaju brinuti za sebe. Cim udje u sobu, odma strucno osaca sve koji su unutra i odluci da li ce ostati ili ne. Ali na kraju mi je jedna od takvih ipak dosla glave (zapravo noge), jer je cura voljela plesati pa smo se nas dvoje razbacivali po sobi, ali sam ja malo pretjero za svoju kilazu, godine i kolicinu pive u krvi te prilicno gadno iskrenuo nogu. Ali nije mi sasvim krivo jer me zahvaljujuci tome iduci dan prijatelj odveo na selo nekom cici srebrnih zubi da mi to namjesti. Prvo je par puta njezno pipnuo da utvrdi koje je mjesto najbolnije, a onda je krvnicki poceo gnjeciti bas to mjesto. A ja urlati.
Zapravo steta kaj mi se to nije desilo dan kasnije jer ovako nisam dobro stigao pogledati ni centar Xiamena, a izgleda vrlo specificno, zgrade su do ulice tako da su plocnici nadsvodjeni. Nisam to nigdje drugdje dosad vidio. A jos mi je vise zao kaj se nisam uspio prosetati po otoku ispred grada kojeg su Evropljani prije stotinjak godina koristili kao svoju rezidencijalnu cetvrt. Ima potpuno mediteranski ugodjaj i na trenutke mozes potpuno zaboraviti da si u Kini. Ali nije ni ovako bilo sasvim lose jer sam zadnji dan na jednoj nozi nekako odskakutao do hostela koji je u vrlo mirnom dijelu otoka, sjeo na klupu u dvoristu (moram li uopce spominjati da sam si prije uzeo pivu?) i uzivao u atmosferi.
Post je objavljen 16.04.2006. u 04:57 sati.