ne postoji niti crno niti bjelo niti sivo, chasha nit da je poluprazna nit je polupuna, ona je ujedno i poluprazna i polupuna zarobljena u trenutku svojeg stvaranja i svoje destrukcije.
tama i svijetlo su jedno te vjechito vode ljubav prekriveni pogledima smrtnika, medjusobno se preuzimajuchi i prepushtajuchi volji drugoga ujedno vladajuchi njegovom odlukom.
kada svijetlost prektije tamu ona ne odlazi nigdje, josh je tamo, samo je doshao njen red da shuti, kada se svijetlost povuche njen trag ostaje zauvijek zapisan nad tminom koja slijedi.
mrachna strana mjeseca che nam zauvijek ostati nedohvatna, neobjashnjena, dok pogledima trazhimo odgovore na svijetlu ono shto je bolno ochito nam ostaje skriveno, dok plutamo kroz more zhivota trazhechi kopno kojeg nema ne shvachamo da je sve shto nam je potrebno vech ovdje.
svakim korakom pishemo vech napisanu knjigu, sve vishe i vishe postajemo ono shto vech jesmo, robovi svojih vlastitih ogranichenja i svoje vlastite beskonachnosti, svi smo samo slijepi na prazninu pa krochimo ovim zhivotom ne brinuchi se o posljedicama svojih lakoumnih odluka...
Post je objavljen 16.04.2006. u 03:27 sati.